Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada
Lov lovio šećer Simeunө
Oko dvora Čelebije Jove,
Lov lovio ljetni dan do podne,
Izlazila Jovanova seka
U svoj bostan sa ibrikom zlatnim, 5
Te zaljeva svakojako cvjeće,
I za njome tanka robinjica,
Svoje ruke pod pas podvijaše,
Sa svojim se srcem razgovara:
„Srce moje, vrlo ti si bono! 10
„Da od bola, nebi ni žalila,
„Već od jada, od nevjeste moje,
„Sad će bratac iz čaršije doći,
„Pa će reći; „kamo moja seka?“
Ona će mu tio govoriti: 15
„„Eno ti je, i ne bilo ti je!
„„Eno ti je na gornjem čardaku,
„„Đe ti ljubi šećer Simeuna.“
„A tako mi Boga velikoga!
„Nijesam ga nikad ni viđela, 20
„A kamo li da sam poljubila.
A to Simo i sluša i gleda,
Pa preskoči visoko stoborje,
Pa govori šećer Simeune:
„A djevojko, živa majci bila! 25
„Daj mi cvijet iz bostana tvoga?"
Kad to začu Jovanova seka,
Ona bjegnu u bijele dvore,
Al' govori šećer Simeune:
„A djevojko, živa majci bila! 30
„Živ ti brata, a pokoj ti majci?
„Daj mi cvijet iz bostana tvoga?"
To se njojzi od ino ne može,
Već govori tankoj robinjici:
„Robinjice, po Bogu sestrice! 35
„Jest me tuga i na srcu strah me,
„Da svog malog brata ne izgubim,
„Uskini mu bosijok cvijeća,
„Baci mu ga na novo stoborje.“
Savija se tanka robinica, 40
Uskide mu bosijok cvijeća,
Te mu baci na novo stoborje,
Ode Simo u novu čaršiju,
Susrete ga čelebija Jovo,
Ovako je njemu govorio: 45
„Kurvin sine, Šećer Simeune!
„Odkud cvijet iz bostana mәғa?"
Al' govori Šećer Simeune:
„Ja lov lovim oko dvora tvoga,
„Ja lov lovim ljetni dan do podne, 50
„Izlazila tvoja mila seka,
„Izlazila u bostana tvoga,
„I za njome tanka robinjica,
„U ruci joj od zlata ibrika,
„Te zaljeva svaka cvijeća, 55
„Svoje ruke pod pas podavila,
„Sa svojim se srcem razgovara:
„„Srce moje, vrlo ti si bono!
„„Da od bola, ne bi ni žalila,
„Već od jada nevjestice moje; 60
„„Sad će bratc iz čaršije doći,
„„Pa će reći: „kamo moja seka?"
„„Ona će mu tio govoriti:
„„Eno ti je, i ne bilo ti je.
„„Eno ti je na gornjem čardaku, 65
„„Đe ti ljubi Šećer Simeuna.“
„„A tako mi Boga jedinoga,
„„Nije sam ga nikad ni viđela,
„„A kamo da sam ga ljubila.“
„Ja preskoči visko stoborje, 70
„Pa ja velim tvoj miloj seki:
„O djevojko, živa majci bila!
„Daj mi cvijet iz bostana tvoga.“
„Kad to začu tvoja mila seka
„Ona bjegnu u bijele dvore, 75
„A ja velim tvojoj Miloj seki:
„„Živ ti bratac, a pokoj ti majci,
„„Daj mi cvijet iz bostana tvoga.“
„Govorila tvoja mila seka:
„„Robinjice, po Bogu sestrice, 80
„„Jest me tuga, a na srcu strah me,
„„Da svog milog brata ne izgubim.“
„Savila se tanka robinjica
„Iskide mi stručak bosijoka,
„Baci mi ga na novo stoborje.“ 85
Sve mu kaza što je i kako je,
Ode Simo u novu čaršiju,
Jovo ode dvoru bijelome,
Pa govori svojoj vjernoj ljubi:
„V'jerna ljubo, kamo moja seka?" 90
„Eno ti je, i ne bilo ti je!
„Ona ljubi šećer Simeuna.“
Ode Jovo na gornje čardake,
Al' mu seka itar vezak veze,
Đerđefom je lice zaklonila, 95
Suze roni niz bijelo lice,
Govori joj čelebija Jovo:
„Što je tebi? moja mila seko!
„Al' je tebi ponestalo svile?
„Al' je tebi ponestalo zlata? 100
„Al' ti nemaš platna bijeloga?
„Ali' ti se na um palo udat?“
Seka šuti, ništa ne govori,
Al se Jovo svemu osjetio,
Svoju milu seku udomio, 105
A nevjernu pogubijo ljubu,
Pa se i on drugom oženio.
