Ko da me goni?
Ko da me goni, ko da mi pr'jeti,
Ko da me sputi k'o hudog roba?
Kad sam već gotov borit'se, mr'jeti
Za srpski ponos u svako doba.
Slobodu zlatnu ko da mi dira?
Kad to je moje najveće blago,
U njoj uživam najvećeg mira
Ona je moje mezimče drago.
Ko da mi vr'jeđa u amanete
Djedova milih, djedova slavni'?
Samrt će toga na mah da srete,
Milošev andžar naći će spravni.
Rob biti ne ću, kunem se sv'jetu,
Dok ovaj andžar u ruci sjaje,
S njime ću kazat dušmanu kletu
Kako se Srbin živ ne podaje.
S njime ću kazat da sam ja pravi
Potomak slavnog Miloša, Juga,
Od kog se uvjek plaši i stravi
Dušmanin mrski ta stara kuga.
Ko da me goni, ko da mi pr'jeti,
Ko da me sputi k'o hudog roba?
Kad sam već gotov borit' se mr'jeti
Za srpski ponos u svako doba.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 18., u Somboru, 15. novembra 1905. str. 278.