Konji Rade Petrovića

* * *


Konji Rade Petrovića

Silan gazda Petroviću Rače
K’o vilovan na konjima skače.
Kad niz brdo na njima poleti,
Rekao bi da j’ Ilija sveti.
On ih teško na uzdama drži 5
Jer su, braćo, od volova brži.
Kada krenu ka Karlovcu gradu,
Bi rekao idu na paradu.
Viče Karan iz Cerovca Pajo:
„Bjež’te, ljudi, sve pogazi Rajo!“ 10
Ko gođ vidi, taj u stranu bježi,
Sto pedeset već ranjenih leži.
Sav je Turanj iziša’ pa gleda,
To se blago ustaviti ne da.
Iza podne oko čet’ri sata 15
Sve Mostanje zatvorilo vrata,
Pršti kamen i čuje se dževa
K’o da leti desetak puževa.
Kad je stiga’ do Karlovca grada,
Navalio, braćo, kupac sada. 20
Kad na konj’ma rebra prebrojiše,
Za pazar se odmah odlučiše.
Sad mu vele gradski komesari:
„Ajde, momče, desnoga otpari
I sa njega skidaj ormu dolje, 25
Primi novce, učinićeš bolje.
Baš nam taki treba pod kočiju
Kad vozimo gradsku gospoštiju.“
Milo Raji i brk mu se smije
Što mu nude stotinarke dvije. 30
Kod pogodbe tu nastade graja
Jer svi oće da im proda Raja,
Al’ on kaže da prodati neće
Jer mu drugi sam kola ne kreće.
On je dlane trudio i greba’, 35
A i sam ih pod kočiju treba,
Već ih puti đe će naći vake:
Dva labuda a bez mane svake,
Jankac Vujčić od Veljuna stari
Kad kupuje i on dlaku spari. 40
Hajde k njemu ko kupiti želi:
Dva labuda kao snijeg bijeli.
Jednaki su, ne znaš ko je koji,
Za poteći krave se ne boji.
Još su dva u Velemira Džine, 45
I on drži uvijek ždrijepce fine.
Neđe gore kupio u Lici,
Obadva su njegovi vrsnici,
Kandžija im ni potrebna nije
Jer ih Džino sa toljagom bije. 50
To vam kažem pa birajte sade
Jer mrcina više ne imade
Po Veljunu ni okolo njega,
Već po koji što je u grob lega.
Vake pjesme sastavlja i radi 55
Džibo što vas saharinom sladi;
Zato što za motiku ne mari,
Pa još priča: kriv je Markan stari,
Markan stari sve sa pjesmom kvari.
A saharin to su dobre stvari, 60
Na njemu se sad zaradi para,
Pa nek Markan lude pjesme stvara.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 208-209.