* * *
[Konjic Marka ostavio]
Konjic Marka ostavio,
U Petrovoj ravnoj gori;
Marko konju govorio:
"Oj konjicu, dobro moje!
Što je tebi dodijalo? 5
Il' je tebi dodijalo,
Bojno sedlo okovano?
Il' je tebi dodijala,
Ljuta uzda sarajkinja?
Il’ su tebi dodijali, 10
Česti puti dragoj mojoj?"
Konjic Marku odgovara:
"Nije meni dodijalo,
Bojno sedlo okovano;
Nit je meni dodijala, 15
Ljuta uzda sarajkinja!
Već su meni dodijali,
Česti puti dragoj tvojoj;
Kad ti dođeš u dvorove,
Mene vežeš za borove, 20
A ti piješ rujno vino,
A ja cičim kao guja;
Grizem travu do korjena,
Pijem vodu iz kamena!
Desnom nogom zemlju kopam, 25
A lijevom kremen krešem:
Koliko sam iskopao,
Junaka bi zakopao,
I pod puškom i pod sabljom,
I pod divan[1]-kabanicom!"30
|
|
Reference
- ↑ verovatno "divom-kabanicom"
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 354-10-30
63. KONjIC MARKA OSTAVIO - Mileusnić Etn.zb.55-3 (XXXV) br.112; kod ostalih sakupljača nezabeležena var.
Izvor
- Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 123-124.
