* * *
Koja usta rekla, ona i odrekla
(Od Dubrovnika)
Djevojka je cvijeće sadila,
Sadila je cmilje i bosilje,
Pokraj puta druma carevoga:
Tud' prođoše sluge despotove,
Pobraše joj cmilje i bosilje; 5
Ljuto cmili lijepa djevojka,
To kazuje despot gospodaru:
"A da vidiš, despot gospodare!
"Ja posadih cmilje i bosilje,
"Tvoje sluge pobraše mi cmilje, 10
"Pobraše mi cmilje i bosilje."
Govori joj despot gospodare:
"A ne boj se, lijepa djevojko!
"Sad će sluge iz lova mi doći,
"U kog bude ponajviše cv'jeća, 15
"Onoga ću tebi pokloniti."
Još to oni u riječi bjehu,
Al' dođoše sluge despotove,
U svakoga po kitica cv'jeća,
U Maksima sina despotova, 20
U njeg' bjehu tri kitice cvjeća,
Još na glavi v'jenci savijeni;
Kad to vidje lijepa djevojka,
Pod Maksimom konja ufatila;
Ali veli despot gospodare: 25
"Pusti konja, lijepa djevojko,
"Pod Maksimom pod mojijem sinom,
"Uzmi slugu, koga tebi drago."
Ljuto cmili lijepa djevojka:
"Mili Bože, velike nepravde! 30
"Despot sudi, a despot rasudi.
"Ne ću tebi sluge ni jednoga."
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 414-415.
