[Koja zvijezda prvo izlazila?]
Koja zvijezda prvo izlazila?
Il' Danica, ili Preodnica?
Danica je prvo izlazila,
Nadvila se nad Ercegovinu,
Izaziva Ercega Stevana: 5
"Der, izađi Erceže Stevane!
Der izađi, da ti nešto kažem:
Pravo piši momke u soldate -
Đe je jedan, ne ucvili majke,
Đe su po dva, ne rastavi braće, 10
Đe su po tri, uzmi po jednoga!"
To Erceže poslušao nije;
Đe su po tri, nije ni jednoga,
Đe su po dva, rastavio braću,
Đe je jedan, ucvilio majku. 15
Uze Marka, majčina jedinca;
Prati majka, do devet konaka,
Mila seja, do sinjega mora,
Vjerna ljuba, dokle teče puta.
Kad su došli na rastanak mladi, 20
Onda Marko ljubi govorio:
"Oj Ljubice, moja ljubo draga!
Čekaj mene devet godin’ dana,
I desete četiri mjeseca;
Kad nastane četiri mjeseca, 25
Onda se ti preudaji ljubo!"
To je ljuba Marka poslušala;
Čekala ga devet godin' dana,
I desete četiri mjeseca;
Kad nastala četiri mjeseca, 30
Onda mu se preudala ljuba.
Nujan Marko po vojnici oda,
Nujan oda, nujna konja voda.
Pitaju ga sva redom gospoda:
"Što ti Marko po vojnici odaš, 35
Nujan odaš, nujan konja vodaš?"
Njima Marko nujan odgovara:
"Ne pitajte, sva redom gospoda,
Što ja nujan po vojnici odam,
Nujan odam, nujna konja vodam; 40
Moja mi se ljuba preudala,
Ostala mi samorana majka!
U mene je zelena livada,
Sutra će je kosci pokositi,
Neće znati koje međa moja; 45
Moja majka stara i nejaka,
Neće moći vodice donijeti,
Kamo l' mali ručak odnijeti;
Seka mi je mlada kod ovaca,
Neće moći ovce sačuvati!" 50
Al' govore sva redom gospoda:
"Spremi Marko svoga konja vrana,
Pa ti ajde svojem bijelom dvoru!"
To je Marko jedva dočekao,
Pa on ode preko polja ravna, 55
Kano zvijezda preko neba sjajna!
Kad je došo zelenoj livadi,
U livadi seka kod ovaca:
"Bog pomogo, seko kod ovaca!
Đe su vaši kićeni svatovi?" 60
Eno svata u donjoj sobici!
Imala sam braca jedinoga,
I njega su na vojsku uzeli!"
Ode Marko svojem bijelom dvoru -
U dvoru mu stara mila majka: 65
"Bog t' pomogo, stara mila majko!
Đe su vaši kićeni svatovi?"
Odgovara stara mila majka:
"Evo svata u donjoj sobici!
Imala sam sina jedinoga, 70
I njega su na vojsku uzeli!"
Ode Marko na kneževa vrata,
Pa govori Marko na vratima:
"Je l' slobodno prstom pokucati?"
"Slobodno je prstom pokucati!" 75
"Je l' slobodno vamo ulaziti?"
"Slobodno je vamo ulaziti!"
"Je l' slobodno čašu nazdraviti?"
"Slobodno je čašu nazdraviti!"
"Je l’ slobodno ljubu poljubiti? 80
"Ne slobodno ljubu poljubiti!"
Al' govori đuvegija Marko:
"Gnjezdo vila tica lastavica,
Gnjezdo vila devet godin' dana,
I desete četiri mjeseca, 85
Onda ga je stala razvijati!"
Al' govori prelijepa ljuba:
"Id'te svati, kud je kojem drago,
Evo moga Marka lijepoga!"
