Kosovska opomena
Svi već znate Srpčad mila,
Na Kosovu što se zbilo;
Kako nam je sa nesloge
Postradalo Srpstvo milo.
Moć i slava srpskog roda,
I njegova sjajna kruna
Sa nesloge i izdajstva
Na Vidov-dan pade tuna.
Car Lazara, Obilića,
I bez broja velikana;
Kosovo je progutalo
Nemiloga toga dana.
Al' neka nas Srpčad draga,
Tješi uvjek nada mila;
Da smo tići sa Kosova
Da i nama rastu krila.
Pa da ćemo jednom moći
Miloševom silnom snagom,
Osvetiti lazarovce
Što krv daše rodu dragom.
Samo Srpčad moja mila,
Svi molimo blagog Boga:
Da međ'nama prvo mjesto
Zauzima sveta sloga.
Pa će slava srpskom rodu,
Uskrsnuti opet živa,
Kao što je nekad bila
U vremena Dušanova.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), Milo Jovović, „Golub“, broj 11. i 12., u Somboru, za 1. i 15. juni 1895., str. 161.