SRPSKE NARODNE PJESME IZ BOSNE I HERCEGOVINE
EPSKE PJESME STARIJEG VREMENA
SKUPIO BOGOLjUB PETRANOVIĆ
NA SVIJET IZDALO „SRPSKO UČENO DRUŠTVO“
U BEOGRADU, U DRŽAVNOJ ŠTAMPARIJI 1867.
NAJSTARIJE PJESME JUNAČKE
O ovijem pjesmama.
Troškom Srpskoga učenog društva izlazi evo na svijet ova zbirka naših narodnih pjesama, da stane u red ostaloga blaga od umotvorina narodnih koje već imamo pokupljeno u književnosti našoj.
Po odluci odbora Srpskoga učenog društva potpisani se primih truda da se staram o štampanju ove zbirke. Dogotovivši štampanje uzimam riječ: koliko da dam računa o poslu svojem, toliko i da na brzu ruku pomožem prijateljima nauke o srpskoj i slovenskoj narodnosti upoznati se s ovom knjigom.
Na ovom mjestu ne treba zaboraviti da je pokojni Vuk ponio sa sobom u grob želju, da radi kupljenja narodnijeh umotvorina i riječi i prođe Bosnu i Hercegovinu, pa mu zle prilike nikada nijesu toga dopustile. S toga u Vuka što ima pjesama iz Bosne, to je sve slušao od Bošnjaka pjevača kao što je bio, na priliku, poznati Tešan Podrug. Osim toga što je Vuk mogao takijem načinom pokupiti izašla je 1858 u Osijeku kod Lemana cijela zbirka od 616 str. na 8-ni, u kojoj ima na broju 50 pjesama. To je zbirka Fr. Jukića i Gr. Martića (Narodne pjesme bosanske i hercegovačke Skupio Ivan Franjo Jukić Banjolućanin i Ljubomir Hercegovac (Fr. Gr. Martić) Izdao O Filip Kunić Kupriešanin.) — ali s tom zbirkom nije zadovoljna kritika. Knjige L. Marjanovića od 1864 ne ću ni spominjati. U šestoj knjizi Vukove zbirke (god. 1866) zastupljene su sitnije pjesme iz Hercegovine u zbirci čestitoga prijatelja narodnih umotvorina Vuka Vrčevića, a g. Bogoljub Petranović sad štampa u Sarajevu knjigu sitnijeh pjesama iz Bosne. Ali tijem nije iscrpeno bogato vrelo poezije koje kipi iz pokrajina ove strane srpskijeh zemalja, za koju čisto možemo reći da je na položaju sredina a po ovome pravo srce našega naroda. Ova zbirka upravo dolazi da popuni sve dosadašnje.
Red pjesama u knjizi zadržan je onakav kako ga je g. skupilac namjestio, a g. skupilac nije se u tome držao mjerila koji dijele pjesme po istorijskom razvijanju narodnih umotvorina, nego se držao samo spoljašnjeg oblika istorijskog (koji često hoće da bude u pjesmi čisto spoljašnja stvar) i prema tome je ponamještao pjesme jednu za drugom.
Gledeći na građu, koja se pjeva u narodnim pjesmama i po kojoj je njih najbolje podijeliti, one se mogu podijeliti na tri vrste.
1. Ili su narodna vjerovanja iz najstarijeg života narodnog, koja u nas dopiru u zajednicu prije svake diobe našega plemena u porodice i narode, u zajednicu indijsko-evropsku. Ovamo spadaju uspomene staroga vjerovanja, čudnovatosti i prekoprirodnosti u slikama, mitologijski ostaci, slike od prvobitne poezije, u kojoj igraju stvorovi djetinjaste i patrijarhalne ne razvijene fantazije, što su se sačuvale u raznim više ili manje sačuvanim odlomcima koji su pomiješani sa poetskim stihijama iz drugih perioda. Kao god što se u književnosti (načinom čuvanja koji je u njoj običan) ne izgubi nijedno važno djelo i nijedna važna misao, tako se i u narodnim umotvorinama (opet svojim načinom čuvanja), čuvaju i ne gube lako svi glavni dobici radnje na tome polju. Glavnina se čuva i pjeva bez prestanka, i ako se spoljašnjost i okolina djelanja u one poetske misli mijenja bez prestanka.
2. Na ovu osnovu, koju narod ima kao našljedstvo od svojega najstarijeg života i od najstarije umne radnje u svojim umotvorinama, prilazi dobitak istorijskoga života narodnoga, poetički motivi koji narodu dolaze od života njegova kao odvojenoga člana od svoje porodice i plemena, kao osobene ličnosti u svijetu istorijskom, motivi koje narod nalazi u borbi svojoj s okolinom za svoje osobine i za svoju ličnost narodnu. U ovu vrstu mogu se ubrojati i svi motivi kojima se crta i iskazuje život narodni ne toliko u borbi koliko u unutrašnjosti, u unutrašnjem životu svome. Često se sastave u narodnoj poeziji karakteri u koje se upletu crte iz ovoga i iz onoga prvoga perioda.
3. Kao što se prva poetska građa u mitologijska prva vremena narodnoga života veže s religijom i s njom se dalje razvija, cvjeta, vežući u cjelini život svoj s religioznim životom; kao što na svu poetsku građu ima upliva obrazovanost i veličina kruga znanja narodnoga u koliko je on stiješnjen i raširen: tako i poslije sve promjene u religiji i obrazovanosti i u krugu znanja narodnog imaju jak upliv na razvitak obje one vrste narodnih umotvorina. Znajući ono dvoje prvo, mi ne bismo mogli razumjeti ni podijeliti narodnih umotvorina po postanku i razvitku njihovu, kad ne bismo uzeli u račun jaku promjenu koja se zbila u našem i u ostalim slovenskim narodima hrišćanstvom, koje, zamijenivši staro vjerovanje, dade narodima slovenskim sa svijem nov pogled na život i na obrazovanost. Tako iz ovog uzroka mnoge stare pjesme mijenjaju imena ili cio pogled i oblik svoj, zadržavajući samu stvar; i samo hrišćanstvo daje sobom narodnoj pjesmi novu građu koju vidimo u pjesmama o crkvama ili svecima koje se mogu nazvati legendama.
Anđeli blago dijele (Iz Hercegovine) - str. 1