KORAN


TRPEZA.
Dato u Medini. — 120 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. O vjerni! budite vjerni u vašim obavezama. Dopušteno vam je da se hranite mesom stoke iz koje su sastavljena vaša stada; ali nemojte jesti stvari o kojim vam je učinjena zabrana u ovim daljim stihovima Korana, ni divljači koju vam je zabranjeno ubijati u lovu, donde dok ste obučeni u hadžijsko odelo (ihram). Bog rješava kako je njemu drago.

2. O vjerni! Čuvajte se da ne narušite osvjećeni mjesec; poštujte darove i nakite koji se vješaju o žrtve. Poštujte one koji se žure u dom Božji, da u njemu traže milost i zadovoljstvo svojega Gospoda.

3. Kad se vratite u svjetsko stanje, vi se možete odati lovu. Neka vas na nepravična djela ne navede ljutnja spram onijeh koji pokušavahu da vas oture od svete Bogomolje. Bolje je da se uzajamno pomažete u vršenju dobara i pobožnosti; ali nemojte se potpomagati u zlu i u nepravdi, i bojte se Boga, jer su strahovite njegove kazne.

4. Crknute životinje, krv, svinjsko meso, sve ono što je ubijeno uz prizivanje drugog imena osim imena Božjega; životinje udavljene, premlaćene, ubijene padom ili udarcem roga; one koje je zaklala neka divlja zvjer, izuzevši ako ste ih očistili puštanjem krvi; ono što je bilo zaklano na oltarima idola; sve vam je to zabranjeno. Nemojte ih dijeliti ispitujući strijele, jer je to danas bezbožnost. Očajanje čeka one koji su se odrekli vašega vjerozakona; nemojte se njih bojati, bojte se mene.

5. Sada sam dovršio vaš vjerozakon i vrhunac stavio mojim dobročinstvima naspram vas. Volja mi je bila dati islam vami za vjerozakon. Onaj koji popustivši gladi, a bez namjere da zlo učini, bude prestupio naše odredbe, tomu će se oprostiti, jer je Bog blag i milosrdan.

6. Oni će pitati šta im je dopušteno. Odgovori im: Dobre stvari dopuštene su vam. Dopušten vam je plijen lovačkih životinja koje vi budete, kao pse, obučili po nauci koju ste primili od Boga. Jedite što vam one budu pribavile prizivajući ime Boga. Bojte ga se, jer je on brz da zaište račun.

7. Sada vam je dopušteno sve što je dobro; hrana onijeh koji su primili Pisma dopuštena je vama, a vaša tako isto dopuštena je njima. Dopušteno vam je da se ženite poštenijem kćerima vjernijeh i onijeh koji su Pisma primili prije vas, samo ako im uzdajete njihovu nagradu. Čisto živite s njimam, čuvajući se razvrata i ne uzimajući naložnica. Onaj koji iznevjeri svoju vjeru izgubiće plod svojih dobrijeh djela, i na drugom svijetu biće u broju nesrećnijeh.

8. O vjerni! Kad se spremite da Boga molite (da klanjate) umijte obraz i ruke do lakata; utrite glavu i noge do peta.

9. Očistite se poslije sastajanja sa vašim ženama; ali kad ste bolesni i na putu, pošto svršite vaše prirodne potrebe, i kad budete imali posla sa ženom, ako nemate vode, sitnijem i čistijem pijeskom (prahom) otrite vaše lice i ruke. Bog neće da vam nametne teške dužnosti; ali on hoće da vas učini čistijem i da do vrhunca digne svoja dobročinstva, kako biste mu bili blagodarni.

10. Sjetite se dakle njegovijeh dobročinstava, i pogodbe koju je on s vama zaključio, kad vi izustiste ove riječi: Mi smo čuli i mi ćemo poslušati (pokoriti se). Bojte se Boga, jer on zna unutrašnjost vaših srca.

11. O vi koji vjerujete! neka vas mržnja ne zanese da svrnete s prave staze. Budite pravični: pravičnost je blizu pobožnosti. Bojte se Boga, jer on poznaje vaša djela.

12. Bog je obećanja učinio onijem koji vjeruju i koji čine dobra djela; njihovo će biti oproštenje i veleljepna nagrada.

13. Oni koji ne vjeruju, i koji lažima nazivaju naše znakove, ti će biti vatri zavještani.

14. O vjerni, sjetite se dobročinstava Gospoda. Kad neki ljudi bijahu riješili da dignu svoje ruke na vas, Bog je odgurnuo njihove ruke. Bojte se Boga; neka dakle pravovjerni povjerenja imaju samo u njemu.

15. Bog prihvati savez djece Izrailjeve. Mi iz sredine njihove proizvedosmo dvanaest glavara i Bog reče: Ja ću biti s vama. Ako tačno uzvršite molitvu, ako uzdajete milostinju, ako uzvjerujete mojim poslanicima, ako ih uspotpomažete, i ako Bogu uščinite plemeniti zajam, ja ću oprati vaša vrijeđanja i uvešću vas u bašte orošene tekućim vodama. Onaj koji, poslije ovijeh opomena, neće da vjeruje, taj ostavlja lijepu sredinu puta.

16. Ali kako su oni narušili zaključenu pogodbu, mi smo ih prokleli. Mi smo otvrdnuli njihova srca. Oni premiještaju riječi Pisama i zaboravljaju jedan dio od onoga što im bi pokazano. Ti ćeš neprekidno otkrivati po neko vjerolomstvo od njihove strane; izuzevši mali broj, svi su vjerolomni; ali oprosti im i prođi mimo njih, jer Bog ljubi one koji su plemeniti u svojim djelima.

17. Mi smo takođe prihvatili savez onijeh koji govore: Mi smo Hrišćani; ali i ti su takođe zaboravili jedan dio od onoga što im bi pokazano. Mi smo među njima podstakli neprijateljstvo i mržnju, koji moraju trajati do sudnjega dana. Bog će im obznaniti ono što su učinili.

18. O vi koji ste primili Pisma! naš poslanik pokazao vam je u njima mnogo stihova koje vi krijete, i on je prešao preko mnogo drugih. Svjetlost vam je došla od Boga, kao i ova očevidna knjiha s kojom će Bog voditi one koji njegovoj volji slijede na putu spasenja. On će ih, po svojoj volji, prevesti iz tmina iz tmina na svjetlost, i upravljaće ih na pravom putu.

19. Oni koji govore da je Bog Mesija, sin Marijin, nevjernici su. Odgovori im: Ko bi mogao, ma kojim načinom bilo, Bogu prepriječiti, kad bi on htio, da uništi Mesiju, sina Marijina, njegovu majku i sve satvari na zemlji?

20. Bogu pripada carstvo nebesa i zemlje, i prostora koji ih razdvaja. On stvara što hoće, a on može sve.

21. Mi smo sinovi Božji i njegovi mili prijatelji, govore Čivuti i Hrišćani. Odgovori im: Pa zašto vas on kazni za vaše grijehe? Vi ste samo jedan dio ljudi koje je on stvorio: on oprašta ili kazni po svojoj volji. Njemu pripada carstvo nebesa, zemlje, i svega što je među njima. On je cilj kojemu će sve doprijeti jednoga dana.

22. O vi koji ste primili Pisma! naš poslanik obavijestiće vas o prestanku proroka, da vi ne biste više govorili: Više nam ne dolazi vjesnika, opominjača, i Bog je moćan u svakoj stvari.

23. Kad Mojsije Izrailjanima reče: Sjetite se dobročinstava koja ste vi primili od Boga; on je proroka proizveo u vašim njedrima, on vam je dao careva, on vam je podario milosti kojih on ne bijaše nikada podario nikojemu drugomu narodu.

24. Uđi, o narode moj! u svetu zemlju koju ti je Bog opredijelio; nemojte se natrag okretati, da ne biste otišli u vašu pogibiju.

25. Ovo mjesto, odgovoriše Izrailjani, naseljeno je moćnijem ljudima. Dokle god ga ovi uzimlju, mi u nj nećemo ući. Ako oni iz njega iziđu, mi ćemo ga zauzeti.

26. Stupite na gradska vrata, rekoše dva čovjeka koja se bojahu Boga i koje on pomagaše svojim milostima: tek što uđete, vi ćete biti pobjeditelji. Uzdajte se u Boga, ako ste vjerni.

27. O Mojsije! reče narod, mi nećemo u nj zagaziti do god ne iziđe narod koji u njemu stanuje. Pođi sa tvojim Bogom, i bijte se obadva. Mi ćemo stajati ovde.

28. Gospode, povika Mojsije, ja nemam vlasti nego samo nad sobom i nad mojim bratom; presudi između nas i ovoga bezbožničkoga naroda.

29. Tada Gospod reče: Ova će im zemlja biti zabranjena za četrdeset godina. Oni će lutati po pustinji; a ti, prestani se mučiti radi toga bezakoničkog naroda.

30. Ispričaj im priču, onakvu kakva je, o ona dva Adamova sina koji priniješe svoje žrtve. Žrtva jednoga bi primljena, a žrtva drugoga bi odbačena. Ovaj pošljednji reče svojemu bratu: Ja ću te ubiti. – Bog, odgovori drugi, prima žrtve samo od ljudi koji ga se boje.

31. Baš i kad bi ti tvoju ruku na mene pružio da me ubiješ, ja ne bih moju pružio da ti oduzmem život, jer se ja bojim Boga, gospodara vaselene.

32. Ja više volim da ti sam iziđeš, pun tvojih i mojih grijeha, i da budeš predat vatri, nagradi opakih.

33. I njegova duša (njegova strast) navuče ga na ubistvo svojega brata: on ga ubi i bi u broju izgubljenijeh.

34. Bog posla jednoga gavrana koji grebaše zemlju da mu pokaže kako treba sakriti zločinstvo učinjeno nad svojim bratom. Nesrećan li sam! povika ubica, jesam li postao toliko nemoćan da ne mogu kao taj gavran, sakriti zločinstvo koje sam učinio nad mojim bratom? Kajin bijaše već u broju pokajnika.

35. S toga smo mi napisali ovaj zakon za sinove Izrailjeve: Onaj koji ubije nekog čovjeka, a ovaj nije ubio čovjeka ili kvar sijao po zemlji, biće smatran kao ubica roda ljudskoga; a onaj koji život povrati jednomu čovjeku biće smatran kao da je život poratio čitavomu rodu ljudskomu.

36. Naši su poslanici među njih došli praćeni očevidnijem znakovima; ali, baš i poslije pojave tih znakova, veći dio ljudi činjahu nevaljalstva.

37. Evo kakva će biti nagrada onijem koji ratuju protivu Boga i njegova poslanika, i koji svu svoju snagu ulažu da čine nered na zemlji: vi ćete ih ubijati ili ćete ih udarati na muke krsta: vi ćete im odsijecati naizmjence ruke i noge; oni će biti progonjeni iz svoje domovine. Sramota će pasti na njih na ovomu svijetu, a grozna ih kazna čeka na drugomu svijetu.

38. Izuzevši one koji se budu pokajali prije nego ih vi uhvatite, jer znajte da je Bog blag i milosrdan.

39. O vjerni! bojte se Boga; postarajte se da zaslužite pristup kod njega; borite se za njegov zakon, i vi ćete biti srećni.

40. Kad bi nevjerni imali bogatstva dva put toliko koliko ga zemlja ima, i kad bi ga na sudnji dan pružili da se otkupe od mučenja, njihova ponuda ne bi bila primljena. Grozna kazna njih očekuje.

41. Oni bi htjeli izići iz vatre, ali neće nikada izići. Kazna koja im je ostavljena vječna je.

42. Što se tiče kradljivca i žene kradljive, vi ćete im ruke odsjecati za odmaštenje djela njihovijeh ruku; za kaznu koja dolazi od Boga; ali Bog je moćan i mudar.

43. Koji god se bude pokajao za svoje krivice i bude se popravio, Bog će mu primiti njegovo pokajanje; jer je on blag i milosrdan.

44. Zar ti ne znaš da je Bog vladar nebesa i zemlje? On kazni koga hoće, a oprašta komu on hoće; on je svemogućan.

45. O proroče! nemoj se žalostiti radi onijeh koji, jedni mimo druge, trče k nevjernosti; ni radi onijeh čija usta govore: Mi vjerujemo, a među tijem njihova srca ne vjeruju; ni radi Čivuta koji, lakomo uho priklanjajući lažima i razgovorima drugih, nikad ne dolaze da čuju tvoje razgovore. Oni premiještaju riječi Pisama i za tijem govore: Ako vam ih daju ovako, uzmite ih; ako ne, čuvajte se. Ko će moći ovako od zablude sačuvati onoga kojega Bog ushtije zabluditi? Oni kojih srca Bog ne bude očistio, biće porugom pokriveni na ovom svijetu a na drugomu svijetu trpljeće strašnu kaznu.

46. Oni pohlepno priklanjaju uho lažima, oni lakomo proždiru što nije dopušteno. Ako oni priteku tvojemu suđenju, presudi između njih ili se suzdrži. Ako se ti uzdržiš, oni ti neće moći dosaditi; ali ako primiš na sebe da sudiš, sudi im pravično, jer Bog ljubi one koji pravedno sude

47. Ali kako bi oni tebe uzeli za miritelja (sudiju)? Među tijem oni imaju Pentatevh, u kojemu su postavljene zapovijesti Božje, ali su se oni od njih udaljili i ne vjeruju.

48. Mi smo spustili Pentatevh; u njemu je uputstvo ka pravom putu i svjetlosti. Proroci, pravovjerni podvrženici volje Božje, trebahu da sude Čivutima po toj knjizi; naučnjaci i svještenici trebahu da sude po dijelovima Božje knjige, kojih oni bijahu čuvari; oni bijahu kao svedoci zakona spram Čivuta. O Čivuti! ne bojte se ljudi; bojte se mene, i ne dajte moje znakove za zamjenu ništave cijene. Oni koji ne sude saobrazno istini koju je Bog odozgo spustio, nevjernici su.

49. -

50. Za ostalijem prorocima mi smo poslali Isusa, sina Marijina, da potvrdi Pentatevh. Mi smo mu dali Jevanđelje, u kome je uputstvo i svjetlost; ono potvrđuje Pentatevh; Jevanđelje takođe pruža rukovođenje i predpomenu za one koji se boje Boga.

51. Ljudi od Jevanđelja sudiće po Jevanđelju. Oni koji ne sude po nekojoj Božjoj knjizi, nevjernici su.

52. Mi smo tebi poslali knjigu u kojoj je istina koja potvrđuje Pisma što su joj prethodila, i čuva ih od svakog izvrtanja (kvara). Između svijeh njih presuđuj po zapovijestima Božjim, i čuvaj se, povodeći se za njihovim željama, da se ne udaljiš od onoga što ti je posebice dato. Mi smo svakomu od vas naznačili stazu, prokrčen put.

53. Da je Bog htio, on bi od svijeh vas bio načinio jedan cigli narod; ali on je htio da okuša vašu vjernost u ispunjavanju onog što vam je on dao. Jurite, nadmećući se, k dobrijem djelima; vi ćete se svi vratiti k Bogu; on će sam vama osvijetliti predmet vaših prepiranja.

54. Između njih presuđuj po zapovijestima od ozgo, ne slušaj njihove želje, i stražari nad sobom, bojeći se da te oni ne bi udaljili od izvjesnijeh zapovijesti koje su tebi ozgo date. Ako se oni udalje, znaj da je to s nekakvijeh grijeha za koje ih Bog hoće da kazni; i zaista znatan je broj opakih.

55. Žele li oni da im sudi neznanje? Među tijem, gdje boljeg sudiju od Boga mogu naći oni koji stalno vjeruju?

56. O vjerni! nemojte za prijatelje uzimati Čivute i Hrišćane; oni su prijatelji jedni drugim. Onaj koji njih za prijatelje uzme postaće im podoban, a Bog neće biti putevođa opakim.

57. Ti ćeš viđati one kojih je srce zaraženo bolešću da kako ko može bolje, trče kod nevjernijeh, i da im govore: Mi se bojimo da nas prevrati sudbine ne postignu. Šta o tom znaju oni? Može biti da će Bog doći sa pobjedom, ili će proizvesti nekakav događaj, i moguće je da se onda ti pokaju za svoje tajne misli.

58. Vjerni će onda reći: Jesu li to oni koji se zaklinjahu, svječanijem kletvama, da bijahu na našoj strani? Njihovi napori neće ništa postići, i oni će uginuti.

59. O vi koji vjerujete! ako se među vama nađe koji se odriču svoje vjere, zaista Bog će proizvesti drugih ljudi koji će njega ljubiti i koje će on ljubiti. Skromni spram vjernijeh, a ponositi spram nevjernijeh, oni će se boriti za vjeru, i neće se bojati ničijega ukora. Bog svoju milost dijeli komu on hoće. On je neizmjeran i mudar.

60. Vaši su prijatelji Bog i njegov apostol, i oni koji vjeruju, koji tačno vrše molitvu, koji dijele milostinju i klanjaju se pred Bogom.

61. Oni koji za prijatelje uzimlju Boga, njegovoga apostola i vjerne, čine stranku Božju. Oni će biti jači.

62. O vjerni! nemojte potpore tražiti kod ljudi koji su primili Pisma, ni kod nevjernijeh koji od vašega bogosluženja (obreda) grade predmet svojih podrugivanja. Bojte se Boga, ako ste vjerni.

63. Isto tako nemojte potpore tražiti kod onijeh koji, kad vas čuju pozivati na molitvu, grade od nje predmet poruge i podsmjeha. Oni su lišeni razuma.

64. Reci onijem koji su primili Pisma: Hoćete li se vi nas odreći zato što mi vjerujemo u Boga, i u ono što nam je ozgo dato, i u ono što je pređe poslato, i zato što ste vi većim dijelom bezakonici?

65. Još im reci: Da li da vam navijestim neko odmaštenje strahovitije nego ono koje je Bog njima spremio? Oni koje je Bog prokleo, oni na koje je on gnjevan, koje je pretvorio u majmune i u krmke; oni koji obožavaju Taguta, ti će imati gadno mjesto i biće vrlo daleko od pravoga puta.

66. Kad su izišli pred vas, oni su rekli: Mi vjerujemo. Oni su ušli ne vjerujući, i izišli su tako. Ali Bog zna šta oni krijahu.

67. Između njih ti ćeš vidjeti veliki broj da najžurnije trče k pakosti, k nepravdi, ka lakomom uživanju zabranjenijeh stvari. Kako su gnusna njihova dela!

68. Da nije naučnjaka i sveštenika koji ih zaustavljaju da se bezakonju ne predaju u svojim razgovorima i u zabranjenijem stvarima, kakve užase ne bi oni činili?

69. Čivuti govore: Božja je ruka okovana. Neka njihove ruke budu prikovane za njihov vrat; neka budu prokleti sa njihovog huljenja. Na protiv, obje Božje ruke otvorene su; on svoje darove dijeli kako on hoće, i dar koji je Bog za tebe ozgo spustio, samo će učiniti da se umnoži odmetanje i nevjernost velikoga broja između njih. Ali mi smo među njih bacili neprijateljstvo i mržnju, to će trajati do sudnjeg dana. Koliko god puta oni raspale vatru rata, Bog će je ugasiti. Oni zemlju obigravaju da je opustoše i da na njoj čine nered. Ali Bog ne ljubi one koji čine nered.

70. Oh! kad bi ljudi od Pisama imali vjeru i strah od Gospoda, mi bismo izbrisali njihove grijehe, mi bismo ih uveli u bašte milina. Kad bi se oni vladali po Pentatevhu i Jevanđelju, i po knjigama koje im je Bog poslao, oni bi uživali dobra koja se nahode iznad njihovijeh glava i ispod njihovijeh noga. Ima ih među njima koji pravično rade; ali oh! kako su gadna djela većine!

71. O proroče! daj na znanje sve što je na tebe sišlo od strane tvoga Gospoda, jer, ako ti to ne daš, ti nijesi ispuno njegovo poslanje. Bog će tebe zakloniti od nasilja ljudi; on nije putevođa nevjernijem.

72. Reci ljudima od Pisama: Vi se nećete poduprijeti ničim postojanijem, dokle god se ne uzvldate po Pentatevhu, po Jevanđelju, i po onom što je Bog ozgo spustio. Knjiga koju si ti, o Muhamede! s neba primio, samo će učiniti da se umnoži odmetanje i nevjernost velikog broja među njima; ali nemoj se ti brinuti o sudbini nevjernijeh.

73. Oni koji vjeruju, i Čivuti, Sabljani, Hrišćani, jednom riječju, koji god uzvjeruje u Boga i u pošljednji dan, i koji bude činio dobro, biće izuzet od svakog straha i neće biti ucvijeljen.

74. Mi smo primili savez djece Izrailjeve, i mi smo im slali proroka; svaki put kad im proroci navještavahu istine koje odbacivahu njihove naklonosti, oni jedne optuživahu kao varalice a druge ubijahu.

75. Oni su mislili da iz toga neće izići niakvo zlo; oni su dakle postali slijepi i gluhi. Gospod im je oprostio; veliki broj između njih opet postade slijep i gluh; ali Bog dobro vidi šta oni rade.

76. Nevjernik je onaj koji govori: Bog je Mesija, sin Marijin. Nije li sam Mesija rekao: O djeco Izrailjeva, obožavajte Boga koji je moj Gospodar i vaš? Koji god Bogu pridružuje drugih bogova, Bog će mu zabraniti ulazak u baštu, i njegovo stanište biće vatra. Zlikovci neće imati pomoći da očekuju.

77. Nevjernik je onaj koji govori: Bog je treći od trojice, dok meću tijem nema Boga osim Boga jedinoga. Ako oni ne prestanu.... Zaista, mučna će kazna postići nevjernike.

78. Neće li se oni vratiti Gospodu, neće li oni zaprositi njegov oproštaj? On je blag i milosrdan.

79. Mesija, sin Marijin, samo je apostol; drugi su mu prethodili. Njegova mati bijaše pravedna. Oni se hranjahu jelom. Vi vidite kako im razjašnjavamo te znakove Božje, i vi takođe vidite kako se oni od njih odvraćaju.

80. Reci im: Zar ćete vi pored Boga obožavati ono što nije u stanju ni da vam nahudi ni da vam koristi, dok među tijem Bog čuje i zna sve?

81. Reci ljudima od Pisama: U vašemu vjerozakonu ne prelazite mjeru protivu istine, i ne idite za naklonostima ljudi, koji bijahu prije vas u zabludi, koji su u zabludu povukli veći dio ljudi, i koji ostaviše lijepu sredinu puta.

82. Oni koji su bili nevjerni, među djecom Izrailjevom, bili su prokleti ustima Davidovijem i Isusom sinom Marijinim, zato što su bili odmetnici, prestupnici, i ne truđahu se da se uzajamno odvrate od rđavijeh djela koja činjahu. Kako su gadna njihova djela!

83. Ti ćeš vidjeti mnoge među njima da se prijateljstvom vezuju sa nevjernicima. Kako su gnusna ona djela na koja su ih navele njihove strasti, i koja su im navukla gnev Božji, dok će među tijem vječno ostati u paklenoj muci!

84. Da su oni vjerovali u Boga, u apostola i u Koran, oni ne bi nikada tražili savez nevjernijeh; ali većina među njima nijesu drugo do zlikovci.

85. Ti ćeš priznati da su oni, koji najžešću mržnju gaje protivu vjernijeh, čivuti i neznabošci, a da oni koji su najviše naklonjeni da ljube vjerne jesu ljudi koji se zovu hrišćani; to je s toga što oni imaju popova i kaluđera, i što nijesu oholi.

86. Kad oni čuju stihove Korana, ti ćeš vidjeti da suze obilato teku iz njihovijeh očiju, jer su oni priznali istinu. Oni uzvikuju: O Gospode! mi vjerujemo. Zapiši nas u broj onijeh koji svjedoče o istini Korana.

87. Zašto ne bismo vjerovali u Boga i u istine koje nam je on objavio? Zašto ne bismo željeli da nam on dade mjesto među pravednijem?

88. Za nagradu njihovijeh riječi, Bog im je dopustio bašte orošene tekućim vodama, u kojim će oni vječno stanovati; to je nagrada onijeh koji čine dobro. Ali oni koji ne vjeruju, koji naše znakove lažima nazivlju, zavještani su u paklu.

89. O vjerni! ne zaboravljajte dobre stvari kojih vam je upotrebu Bog dopustio, i ne idite mimo to, jer Bog ne ljubi one koji prekorače granicu.

90. Hranite se jelima koja vam Bog udijeli, dopuštenim i dobrim jelima, i bojte se istoga Boga koji je predmet vašega vjerovanja.

91. On vas neće kazniti za malu pogrješku u vašim zakletvama, ali on će vas kazniti radi ozbiljnijeh obaveza vaših koje biste prekršili; a vaše ispaštanje za takav prekršaj biće ili hrana desetorici prosjaka, hrana srednje vrste i takva kakvu vi dajete vašim ukućanima, ili pak njihovo odijelo, ili pak oslobođenje jednoga roba. Onaj koji ne uzbude u stanju da podmiri tu kaznu, postiće tri dana. Takav će biti otkup vašim prekršenijem zakletvama, kad se budete zakleli. Dakle ispunjavajte vaše zakletve. Tako vam Bog objavljuje svoje znakove, da biste bili blagodarni.

92. O vjerni! vino, kockanje, kipovi i ispitivanje strijela gnusoba je đavolom izmišljena; uzdržavajte se od svega toga, i vi ćete biti srećni.

93. Đavo želi raspaliti među vama mržnju vinom i igrom, i odvući vas od mišljenja na Boga i na molitvu. Zar se vi nećete od toga uzdržati? Slušajte Boga, slušajte proroka, i budite na oprezu; jer, ako se odvratite, znajte da je apostol dužan jedino da propovijeda.

94. Oni koji uzvjeruju i koji uščine dobro neće biti za krivice smatrani s onoga što oni jedu, ako su vjerovali i ako su proniknuti strahom Božjim, ako čine dobro i boje se Boga, ako vjeruju i boje se opet i čine dobro; i doista Bog voli one koji čine dobro.

95. O vi koji vjerujete! Bog će htjeti da vas okuša, kad vam ponudi, za vrijeme vašega svetoga putovanja u Meku, neki lov koji vama mogu pribaviti vaše ruke ili vaša koplja. On to radi da vidi koji je onaj koji ga se boji iz svega srca. Od sada, koji god bude prestupio njegove zapovijesti biće predat groznoj kazni.

96. O vi koji vjerujete! nemojte ići u lov dok ste u svetoj odjeći hadžijskoj. Koji god u lovu sa predumišljajem ubije jedno živinče, biće dužan da ga naknadi jednim domaćim živinčetom od jedne vrijednosti; dva će savesna čovjeka to presuditi, a živinče dato za naknadu biće Ćabi poslano na dar, ili će se pokajanje grijeha učiniti davanjem hrane siromasima, ili pak postom, da bi krivac osjetio rđave pošljedice svoga djela. Bog zaboravlja što je prošlo: ali onaj koji opet pade u grijeh navući će na sebe Božju osvjetu; i zaista Bog je moćan i osvetljiv.

97. Dopušteno vam je loviti ribu, da se njom hranite, i za putnike; ali lov vam je zabranjen za sve vrijeme nošenja svete odjeće hadžijske. Bojte se Boga; jednoga dana vi ćete biti okupljeni okolo njega.

98. Bog je od Ćabe učinio sveti dom namijenjen da bude odmorište za ljude; on je ustanovio sveti mjesec (Dulhidžidža) i žrtvu ovce, i nakite obješene o žrtve, da biste znali da on zna sve što se događa na nebesima i na zemlji, da on zna sve stvari. Znajte takođe da je Bog strašan u njegovijem kaznama, ali u isto doba blag i milosrdan.

99. Prorok je dužan samo propovijedati. Bog zna šta vi objavljujete i šta krijete.

100. Reci im: Dobri i rđavi ne mogu biti jednake cijene, i ako vam je milo izobilje u rđavijem stvarima. O ljudi razumom obdateni! bojte se Boga i vi ćete biti srećni.

101. O vi koji vjerujete! ne pitajte nas o stvarima koje, kad bi vam bile otkrivene, mogle bi vama škoditi. Ako ih zaištete kad Koran bude u cijelosti otkriven, one će vam biti obznanjene. Bog će vam oprostiti vašu radoznalost, jer je on blag i milosrdan. Prije vas, bilo je ljudi, koji su ih po svaki način htjeli znati; njihovo znanje učinilo ih je nevjernijem.

102. Bog nije ništa propisao o Bahiri i Saibi, ni o Vazili i Hami; nevjernici kuju te laži i pridaju ih Bogu; ali većina među njima nema razuma.

103. Kad im se reklo: Hodite da usvojite ono što je Bog ozgo poslao; hodite k njegovomu apostolu, oni su odgovorili: Dosta nam je vjerovanje koje smo našli kod naših otaca. Šta? zar i kad njihovi ocevi ne bi ništa znali o Božjim stvarima, ni primili nikakvo rukovođenje?

104. O vjerni! vi valja da se brinete sami o sebi. Zabluđenje drugih neće vama škoditi, ako ste rukovođeni svetom knjigom. Svi koliko vas god ima, vratićete se Bogu, koji će vam izgovoriti vaša djela.

105. O vjerni! svjedodžbe među vama, kad se nekoji od vas nađe na samrti i htjedne načiniti zavještanje, činiće se ovako: Uzmite dva čestita čeljadeta između vas ili između drugih ako ste na nekojoj strani udaljenoj od vašega mjesta a bijeda smrti vas snađe; vi ćete ih obadvoje zaustaviti poslije molitve, pa ako o njima još sumnjate, tražićete da polože ovu zakletvu: Nećemo prodati našu svjedodžbu ni po kakvu cijenu, ni samim našim roditeljima, i nećemo utajati našu svjedodžbu, jer bismo bili zločinci.

106. Ako bi se slučajno ta dva svjedoka ogriješili o istinitost, dva druga zavještačeva rođaka i iz broja onih koji su pronašli krivokletstvo, biće stavljena na mjesto prve dvojice. Oni će pred Bogom položiti zakletvu ovim riječima: Naša je svjedodžba istinitija nego svjedodžba prve dvojice; mi ne govorimo ništa nepravično, inače bismo mi bili u broju zlikovaca.

107. Po ovom uređenju lakše će se postići da ljudi pravo svjedoče; jer će se bojati da poslije njihove svjedodžbe ne iziđe druga svjedodžba. Bojte se dakle Boga i slušajte ga; on ne rukovodi zlikovce.

108. Jednoga dana Bog će skupiti apostole koje je on slao. On će ih zapitati: Šta vam se odgovorilo? a oni će reći: Mi nemamo znanje, ti sam znaš tajne.

109. On će reći Isusu, sinu Marijinu: Spomeni se dobročinstava kojim sam obasuo tebe i tvoju mater, kad sam te ukrijepio duhom svetinje, da bi ti govorio ljudima, djeci u kolijevci i zrelijem ljudima.

110. Ja sam te učio Knjizi, mudrosti, Pentatevhu i Jevanđelju; ti si, sa mojim dopuštenjem, od kala načinio ticu; tvoj daj je nju oživio sa mojim dopuštenjem; ti izliječi jednoga slijeporođenoga i jednoga gubavoga; ti, sa mojim dopuštenjem, mrtve dizaše iz njihovijeh grobova. Ja od tebe odvratih ruke Čivuta. U sred čudesa koje ti učini da zabliješte pred njihovijem očima, između njih nevjernici povikaše: Sve su to samo mađije.

111. Kad sam ja apostolima rekao: Vjerujte u mene i u mojega poslanika, oni odgovoriše: Mi vjerujemo, i ti si svjedok da smo mi pokorni volji Božjoj.

112. O Isuse, sine Marijin! rekoše apostoli, može li nam tvoj Gospod spustiti s nebesa već postavljenu trpezu? Bojte se Gospoda, odgoori im Isus, ako ste vjerni.

113. Mi bismo željeli, rekoše oni, za nj sjesti i jesti; tada će naša srca biti umirena, mi ćemo znati da si nam ti istinu propovijedao, i mi ćemo svjedočiti u korist tvoju.

114. Isus, sin Marijin, upravi ovu molitvu: Bože naš Gospode, spusti nam s neba jedan sto; neka on bude gozba za prvoga i pošljednjega između nas, i znak tvoje moći. Hrani nas, jer si ti najbolji hranitelj.

115. Gospod tada reče: Ja ću ga spustiti; ali kuku onom koji, nakon ovog čuda, uzbude nevjeran! ja ću za njega pripremiti najstrašniju kaznu koja je ikada bila pripremljena za jedno stvorenje.

116. Tada Bog Isusu reče: Jesi li ti ljudima ikada rekao: Uzmite za Bogove mene i moju mater, pored Boga jedinoga? — Tako mi slave tvoje! nijesam. Kako sam mogao reći što nije istina? Ti znaš šta je u dubini moje duše, i ja znam šta je u dubini tvoje duše, jer ti sam znaš tajne.

117. Ja sam im samo rekao što si mi ti naredio da im rečem: Obožavajte Boga, Gospoda i mojega i vašega. Dok stanovah na zemlji, ja mogah svjedočiti protivu njih; a kad me ti dobavi k sebi, tvoje oči bijahu na njima, jer si ti svjedok svijeh stvari.

118. Ako ih kazniš, ti imaš pravo, jer su oni tvoje sluge; ako im oprostiš, ti si gospodar, jer si ti moćan i mudar.

119. Gospod će tada reći: Danas je dan u koji će pravedni biti nagrađeni za svoju pravdu; bašte orošene rijekama biće njihovo vječno stanište. Bog će biti zadovoljan sa njima, a oni će biti zadovoljni s Bogom. To je neizmjerno blago.

120. Bogu pripada vlast nad nebesima i zemljom, nad svijem što je u njima. Njegova je vlast nad svijema stvarima.