Komnen Barjaktar i Četobaša Mujo

* * *


Komnen Barjaktar i Četobaša Mujo

(Iz Dragačeva)

Vino piju do dva pobratima.
Vino piju u Šari planini,
Jedno jeste Komnen Barjaktare,
A drugo je Mijat Harambaša,
I sa njima trideset hajduka. 5
Pa kada se napojiše vina,
Onda reče Mijat Harambaša:
„Pobratime, Komnen Barjaktare!
„I vi braćo trideset hajduka!
„Leto prođe ljuta zima dođe, 10
„Mi nemamo praha ni olova,
„Nit' imamo na noge opanke,
„Nit' imamo čohe porezane,
„Porezane pa i nerezane,
„A nama je nestanulo blaga, 15
„Sad, gdi ćemo, zimu prezimiti?
„List opade sa gore zelene,
„Mesto njega padnuće kitina.“
Taman Mijatu riječi bjaše
Dok doleće soko tica siva, 20
Iz Udbine, krvave Krajine,
I donese listak knjige bele,
Od onoga Evendi-Kadije,
Pa je dade Mijat Harambaši,
Knjigu čita, Mijat Harambaša, 25
Knjigu čita a smeje se na nju,
Pita njega Komnen Barjktare:
„Pobratime, Mijat Harambaša!
„Odkle knjiga od koga li grada?
„Te je učiš a smeješ se na nju.“ 30
Veli njemu Mijat Harambaša:
„Pobratime, Komnen Barjaktare!
„Knjiga jeste iz turske Udbine,
„Iz Udbine, krvave Krajine,
„Kadija nas,zove na zimovnik, 35
„Daće nama toploga podruma,
„Zapaliće trideset svijeća,
„Na našijeh trideset hajduka,
„I daće nam jednu robinjicu,
„Da nam služi crveniku vino.“ 40
Veli njemu Komnen Barjaktare:
„Pobratime, Mijat Harambaša!
„Prođ se vraga, ne teraj mu traga,
„Ti ne drži vere u Turčinu,
„U Turčina vera na kolenu. 45
„Pa će tebe Turčin prevariti,
„Te ćeš ludo izgubiti glavu.“
Kad to začu Mijat Harambaša,
On Komnena ni slušati neće,
Već otideu tursku Udbinu, 50
I odvede trideset hajduka.
Komnen osta u Šari planini,
Kada Mijat u Udbinu dođe
Baš u veče,u jacije prve.
Pa udari zvekirom na vrata, 55
Jednom kuca dvaput pokuckuje,
Kao hajduk iz gore zelene;
Al' u dvoru niko ne čujaše,
Već to čuo Evendi-Kadija,
Na čardaku na visokoj kuli, 60
Pa silazi niz bijelu kulu.
Te na avliji otvori kapiju,
Pa kad viđe Mijat Harambašu,
I njegovih trideset hajduka,
To je njemu vrlo milo bilo, 65
Ruke šire u lice se ljube,
Pitaju se za mir i za zdravlje;
Pa kad viđe Evendi-Kadija,
Da mu nema Komnen Barjaktara,
To je njemu vrlo mučno bilo. 70
Al' se njemu ino ne mogaše,
Već ih vodi u tople podrume,
Zapali im trideset svijeća,
Donese im crvenoga vina,
I dovede jednu robinjicu, 75
Da im služi crveniku vino.
Malo vreme za tim postajalo,
Pade snijeg po zemljici crnoj,
Baš po Šari visokoj planini,
Kad se Komnen viđe na nevolji, 80
On okrete drumom širokijem,
Hode pravo u tursku Udbinu,
Beloj kuli Evendi-Kadije.
Kada dođe pred bijelu kulu,
Baš u veče u jacije prve, 85
On udari zvekirom na vrata,
Jednom kuca dvaput po kuckuje,
Baš ka hajduk iz gore zelene,
To u kuli niko nečujaše,
Već to čuo, Evendi-Kadija, 90
Na čardaku na visokoj kuli,
Pa on siđe niz bijelu kulu,
Te otvori na avliji vrata;
Ša kad viđe Komnen Barjaktara,
To je njemu vrlo milo bilo, 95
Ruke šire u lice se ljube,
Pitaju se za mir i za zdravlje,
Pa hodoše u tople podrume.
Sad da vidiš Evendi-Kadiju,
On Komnenu donese svijeću, 100
I onoga crvenoga vina,
Pa otide na gornje čardake.
Kad ujutru jutro osvanulo,
Uranio Evendi-Kadija,
Pa otide u tople podrume, 105
Da on vidi Mijat Harambašu,
I sa njime Komnen Barjaktara,
I njihovih trideset hajduka.
Kada dođe u tople podrume,
Hajducima „dobro jutro“ viče! 110
Oni njemu lepše prihvatiše;
„Da Bog dobro dragi gospodaru!“
Tada reče Komnen Barjaktare:
„Pobratime Evendi-Kadio!
„Daj ti meni tvoje odijelo, 115
„Daja idem po turskoj Udbini,
„Da poslušam, šta govore Turci,
„Da li znadu gdi smo na zimovnik.“
Kad to začu Evendi-Kadija,
To Kadiji milo ne bijaše, 120
Al'mu drugo biti nemogaše,
Već mu dade svoje odijelo.
Uze Komnen tursko odijelo,
Pa otide u novu čaršiju,
U čaršiju u novu mehanu; 125
Tu zateče Četobašu Muja,
I sa njime trideset Turaka,
Sede Turci mrko piju vino.
On Turcima, turski „selam“ viče,
Turci njemu lepše prihvatiše: 130
„Zdravo da si Komnen Barjaktare!“
Veli njima Komnen Barjaktare:
„Ne luduj te Turci Janjičari!
„Ne zovi te, Ture Đaurirom,
„Što m' krstite kad ja kršten nisam? 135
„Jer ja nisam Komnen Barjaktare,
Već ja jesam Evendi-Kadija.“
Tada reče Četobaša Mujo:
„Nuto nuto Komnen Barjaktara!
„Kako je se junak preobuko, 140
„I na sebe ruho promenio.
„Da ga nebi, poznavali Turci.“
Pa poskoči od zemlje na noge,
Te dohvati sablju okovanu,
Da pogubi Komnen Barjaktara; 145
Al' nedade Kovačina Ramo.
„Nemoj Mujo vesela ti majka,
„Zar ne vidiš Četobapa Mujo?
„Da to nije Komnen Barjaktare,
„Već to jeste Evendi-Kadija.“ 150
Opet veli Četobaša Mujo:
„Kurvo jedna, Komnen Barjaktare!
„Spremi meni gospodsku večeru,
„Na mojijeh trideset Turaka,
„Ja ću tebi na večeru doći.“ 155
Odatle je Komnen polazio,
Pravo hode u tople podrume,
Te kazuje Mijat-Harambaši,
Što je njemu Četobaša kazo.
Malo vreme zatim postajalo, 160
Danak prođe tavna noćca dođe,
Kad je bilo u jacije prve,
Al' eto ti Evendi-Kadije,
I sa njime Četobaša Muja,
A za njime trideset Turaka. 165
Kad dođoše u tople podrume,
Al' da vidiš Evendi-Kadiju,
On zapali još trideset sveća,
Na onijeh trideset Turaka,
I donese crvenoga vina. 170
Ša zabravi devetora vrata,
I desetu bravu dubrovačku,
Pa otide na bijelu kulu.
Bože mili čuda velikoga!
Vino piju šesdeset hajduka, 175
Među njima tri su harambaše:
Jedno jeste Mijat Harambaša,
Drugo jeste Četobaša Mujo,
A treće je Komnen Barjaktare.
U vrh sofre Četobaša Mujo, 180
S' desne strane Mijat Harambaša
I do njega trideset Hajduka,
S druge strane trideset turaka,
U začelju Komnen Barjaktare.
Kad se rujnog napojiše vina, 185
Uze Mujo zlatan pehar vina,
Pa govori Komnen Barjaktaru:
„Kurvo jedna Komnen Barjaktare!
„Ni u moje ni u tvoje zdravlje!
„Već onome ko zametne kavgu.“ 190
Kad Komnenu zlatan pehar dođe,
On nazdravlja četobaši Muju:
„Kurvo jedna Četobaša Mujo!
„Ni u moje ni u tvoje zdravlje,
„Već u moje dvije puške male. 195
„Koje će te sada pogoditi.“
Pa poteže dvije puške male,
Te pogodi Četobašu Muja,
Pa pogasi na astalu sveće,
A Srbima poslovački kaže: 200
„Ko je Srbin na zemlju padajte!
„Nek se sami isijeku Turci.“
Od Turaka nigde nijednoga,
A od Srba petnajest ostalo,
A petnajest dopadnulo rana, 205
I sa njime Mijat Harambaša,
Malo bilo zadugo ne bilo,
Dok eto ti Evendi-Kadije,
On otvori devotora vrata,
I desetu bravu dubrovačku. 210
Pa kad viđe šta je i kakoje,
Pleći dade, a bježati stade,
Al' nedade Komnen Barjaktare,
Već uhvati Evendi-Kadiju,
Svuče njega u tople podrume, 215
Te mu rusu odsiječe glavu;
Pa otide na bijelu kulu,
Te mu uze iz riznice blago,
I uze mu svijetlo oružje,
Pa hodoše opet u planinu, 220
U pećini, zimu da prezime.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pesme (junačke), skupio ih i na svet izdao Milan Đ. Stanić, Čast I, u Beogradu, Štamparija Nikole Stefanovića, 1870, str. 44-52, № 4