Komadi od različnijeh Kosovskijeh pjesama

I

Car Murate u Kosovo pade,
Kako pade, sitnu knjigu piše,
Te je šalje ka Kruševcu gradu,
Na koljeno Srpskom knez-Lazaru:
"Oj Lazare, od Srbije glavo!
"Nit' je bilo, niti može biti:
"Jedna zemlja, a dva gospodara;
"Jedna raja, dva harača daje;
"Carovati oba ne možemo,
"Već mi pošlji ključe i harače,
"Zlatne ključe od svijeh gradova,
"I harače od sedam godina;
"Ako li mi to poslati nećeš,
"A ti hajde u polje Kosovo,
"Da sabljama zemlju dijelimo."
Kad Lazaru sitna knjiga dođe,
Knjigu gleda, grozne suze roni.

II

Da je kome poslušati bilo,
Kako ljuto kneže proklinjaše:
"Ko ne dođe na boj na Kosovo,
"Od ruke mu ništa ne rodilo:
"Ni u polju bjelica pšenica,
"Ni u brdu vinova lozica!"

III

Slavu slavi Srpski knez Lazare
U Kruševcu Mjestu skrovitome,
Svu gospodu za sofru sjedao,
Svu gospodu i gospodičiće:
S desne strane starog Jug-Bogdana,
I do njega devet Jugovića;
A s lijeve Vuka Brankovića.
I ostalu svu gospodu redom,
U zastavu vojvodu Miloša,
I do njega dv'je Srpske vojvode:
Jedno mi }e Kosančić Ivane.
A drugo je Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
Pa govori svoj gospodi Srpskoj:
"Kome ć' ovu čašu nazdraviti?
"Ako ću je napit' po starještvu,
"Napiću je starom Jug-Bogdanu;
"Ako ću je napit' po gospodstvu,
"Napiću je Vuku Brankoviću;
"Ako ću je napit' po milosti,
"Napiću je mojim devet šura,
"Devet šura, devet Jugovića;
"Ako ću je napit' po ljepoti,
"Napiću je Kosančić-Ivanu;
"Ako ću je napit' po visini,
"Napiću je Toplici Milanu;
"Ako ću je napit' po junaštvu,
"Napiću je vojvodi Milošu.
"Ta nikom' je drugom napit' neću,
"Već u zdravlje Miloš-Obilića:
"Zdrav Milošu, vjero i nevjero!
"Prva vjero, potonja nevjero!
"Sjutra ćeš me izdat' na Kosovu,
"I odbjeći Turskom car-Muratu;
"Zdrav mi budi! i zdravicu popij:
"Vino popij, a na čast ti pehar!"
Skoči Miloš na noge lagane,
Pak se klanja do zemljice crne:
"Vala tebe, slavni knez-Lazare!
"Vala tebe na tvojoj zdravici,
"Na zdravici i na daru tvome;
"Al' ne vala na takoj besjedi,
"Jer, tako me vjera ne ubila!
"Ja nevjera nikad bio nisam,
"Nit' sam bio, niti ću kad biti,
"Nego sjutra mislim u Kosovu
"Za rišćansku vjeru poginuti,
"Nevjera ti sjedi uz koljeno,
"Ispod skuta pije ladno vino:
"A prokleti Vuče Brankoviću.
"Sjutra jeste lijep Vidov danak,
"Viđećemo u polju Kosovu,
"Ko je vjera, ko li je nevjera
"A tako mi Boga velikoga!
"Ja ću otić' sjutra u Kosovo,
"I zaklaću Turskog car-Murata,
"I staću mu nogom pod groce;
"Ako li mi Bog i sreća dade,
"Te se zdravo u Kruševac vratim,
"Uvatiću Vuka Brankovića,
"Vezaću ga uz to bojno koplje,
"Kao žena kuđelj' uz preslicu,
"Nosiću ga u polje Kosovo."

IV

"Pobratime, Kosančić-Ivane!
"Jesi l' Tursku uvodio vojsku?
"Jeli mlogo vojske u Turaka?
"Možemo li s Turci bojak biti?
"Možemo li Turke pridobiti?"
Veli njemu Kosančić Ivane:
"O moj brate, Miloš-Obiliću!
"Ja sam Tursku vojsku uvodio,
"Jeste silna vojska u Turaka;
"Svi mi da se u so prometnemo,
"Ne bi Turkom ručka osolili:
"Evo puno petnaest danaka
"Ja sve hodah po Turskoj ordiji,
"I ne nađoh kraja ni hesapa:
"Od mramora do suva javora,
"Od javora, pobro, do Sazlije,
"Do Sazlije na ćemer ćuprije,
"Od ćuprije do grada Zvečana,
"Od Zvečana, pobro, do Čečana,
"Od Čečana vrhu do planine,
"Sve je Turska vojska pritisnula:
"Konj do konja, junak do junaka,
"Bojna koplja kao čarna gora,
"Sve barjaci kao i oblaci,
"A čadori kao i snegovi;
"Da iz neba plaha kiša padne,
"Niđe ne bi na zemljicu pala,
"Već na dobre konje i junake.
Murat pao na Mazgit na polje,
"Uvatio i Lab i Sitnicu."
Još ga pita Miloš-Obiliću.
"Ja Ivane, mio pobratime!
"Đe je čador silnog car-Murata?
"Ja sam ti se knezu zatekao,
"Da zakoljem Turskog car-Murata,
"Da mu stanem nogom pod gr'oce."
Al' govori Kosančić Ivane:
"Da lud ti si, mio pobratime!
"Đe je čador silnog car-Murata,
"Usred Turskog silna taobora,
"Da ti imaš krila sokolova,
"Pak da padneš iz neba vedroga,
"Perje mesa ne bi iznijelo."
Tada Miloš zaklinje Ivana:
"O Ivane, da moj mili brate,
"Nerođeni, kao i rođeni!
"Nemoj tako knezu kazivati,
"Jer će nam se kneže zabrinuti,
"I sva će se vojska poplašiti,
"Već ovako našem knezu kaži:
"Ima dosta vojske u Turaka,
"Al' s' možemo s njima udariti,
"I lasno ih pridobit' možemo;
"Jera nije vojska od mejdana,
"Već sve stare hodže i hadžije,
"Zanatlije i mlade ćardžije,
"Koji boja ni viđeli nisu,
"Istom pošli, da se ljebom rane;
"A i što je vojske u Turaka,
"Vojska im se jeste poboljela
"Od bolesti teške srdobolje,
"A dobri se konji poboljeli
"Od bolesti konjske sakagije.

V

"Koji ono dobar junak bješe,
"Što jedan put britkom sabljom mane,
"Britkom sabljom i desnicom rukom,
"Pak dvadeset odsiječe glava?" -
"Ono jeste Banović Strahinja." -
"Koji ono dobar junak bješe,
"Što dva i dva na koplje nabija,
"Preko sebe u Sitnicu tura?"
"Ono jeste Srđa Zlopogleđa." -
"Koji ono dobar junak bješe
"Na alatu konju velikome
"Sa krstašem u ruci barjakom,
"Što sagoni Turke u buljuke
"I nagoni na vodu Sitnicu?" -
"Ono jeste Boško Jugoviću."