Kolo Senjsko
Igra kolo Senju na vratijeh!
U tom kolu Mrkonjića Sele,
Do nje igra Jugoviću Mate.
Na Mati su toke na zavojke;
S kitam' kapa pala po plećije; 5
S puci čoha do zemljice crne.
Do nje igra, da miruje ne će!
Već joj lomi na ruku prstenje,
A trga joj na grlu đendare,
A para joj na ruku rukave. 10
Al' govori Mrkonjića Sele:
Kani me se Jugoviću Mate!
Jere sam ja skoro isprošena,
Za mojega Vida Desančića.
Ako vidi Vide Desančiću, 15
Bojati se zavrće se kavga. -
Istom oni u riječi bili,
To ugledi Vide Desančiću;
Pa govori Vide Desančiću:
O junače, Jugoviću Mate! 20
Što ti igraš do tuđe ćevojke?
Do nje igraš, da miruješ ne ćeš,
Već joj lomi na ruku prstenje,
Koje sam joj skoro sakovao,
A trgaš joj na grlu đendare, 25
Koje sam joj skoro nakitio,
A paraš joj na ruku rukave
Koje ona s mojim zlatom vezla.
To izreče Vide Desančiću,
To izreče, na koljena kleče, 30
Pa pogleda pušci po likšanu
I pogodi Jugovića Matu.
U zlo ga je mjesto pogodio,
U zlo mjesto, u čelo junačko!
Đe junaku melem ne trebuje, 35
Ni lekari, niti veličari. -
Velika se tu zavrže kavga,
I proli se krvca do grlića...
A padoše nebrojene glave...
Da bi zašto, ne bih ni malio, 40
Već zbog jedne lijepe ćevojke.
Al' tom' nije ni đevojka kriva,
(Nije kriva , kanda nije živa!)
Već su krivi Senjani junaci:
Ti junaci... koji biše pjanci!...45
