◄   Пета појава Šesta pojava Прва појава   ►

ŠESTA POJAVA

Otac Aksentije, i pređašnji. Anica ostaje na vratima.

AKSENTIJE:
Po nalogu dobre Vojvodkinje
Obvezu je Dinko izručio
Milostinjskom zavodu, i evo
Uvjerenja.
MUCIJO:
Ona mu je dala
S tim nalogom ?
AKSENTIJE:
Kao što već rekoh.
A još imam da pridodam ovo:
Sutra Despot svečano će doći
Da za svoga velikoga đaka
Ruku l’jepe Leonore prosi.
MUCIJO:
Šta! za Dinka?
LEONORA:
Čujem li ja dobro?
AKSENTIJE:
On odavna ljubi je, pa želi
Da prstenom djevu znamenuje
Prije nego put Ungnrske krene.
Tom prilikom i ja ću te moći
Da uvjerim o svetinji sveze
Koja s tvojom skopčava ga ženom.
MUCIJO:
Ti ćeš moći da m’ uvjeriš? sutra?
Ne do sutra sam bih poludio;
Odmah, odmah.
JELICA (stupa naprijed):
Zašto vičeš tako?
Zar ne vidiš da duhovnik ide?
Ni za šta se ne brinite; sve je
Za nj spremljeno; crkvicu sam dala
Svu cvijećem iskitit, a b’jela
Odežda mu do otara stoji.
Još se samo mladoženja čeka
Sa svatima.
AKSENTIJE:
Gospo!... Ne daj, Bože!...
Vojevodo!..
MUCIJO:
Sa njezinom sv’ješću
Evo biće i vojvodi konac.
(hoće da zgrabi nož sa stola ali ga Leonora ščepa prije njega)
Leonoro!
AKSENTIJE:
Miruj, nesretniče.
JELICA:
O moj Dinko, sretan ćeš i sjajan
Amo doći ko jutrnja zv’jezda.
Prva ću mu ja povesti kolo;
Svi to znajte. Ko jedinoj sestri
To mi pravo i pripada. Je li?...
Od veselja igraću ko luda.
(igra, pa staja)
Jao meni! još s’ obukla n’jesam,
A ni moju milu Leonoru
Nakitila! Brzo, brzo, brzo (Ode)
ANA:
Vaj gospođo moja! eto su te
Do ludila b’jednu dotjerali!
MUCIJO:
Jao!
(baca se na naslonjaču)
AKSENTIJE:
Zašto meni ne vjerova?...
Iz osnova da si porušio
Hram božiji najljepši na zemlji,
Imao bi manji gr’jeh na duši.
Ostavljam te zloj savjesti tvojoj. (Ode)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.