Kobna tajna/1

ČIN I

Prva pojava

ČIN I

Prva pojava
Bašta veleljepna. Jedan okrugao sto sa stolicama.
Leonora i Periša s kitom u ruci

Leonora:
Šta, Perišo, opet kita cv’jeća?
Periša:
Tek bijaše zaplavila zora
A lijepi pjesnik šetajuć se
Drumom pored bašte, bacio je
Kan' obično kitu preko zida,
Pa se hitnim udaljio krokom.
Leonora (vadi list iz kite):
(Nov proizvod zlatnoga mu pera
I jamačno mirisav će biti
Kan’ i cv’jeće u kom ga je skrio.)
Da ga nije kogod opazio?
Periša:
Žive duše ne bješe na drumu.
Leonora:
Našu tajnu i dalje zadrži,
A biće ti nagrađena v’jernost.
(Pročitav)
(Ova pjesma doista je divna.
Kad bih samo znala da je meni
A ne snaji mojoj nam’jenjena!
Još ne mogu da dokučim uzrok
Što iz magle tajnosti, u koju
Zavio si, neće da izide.
To mi uprav i nameće sumnju
Da ljubavlju zakraćenom diše.
Danas moram bar snašicu moju
Da iskušam vješto, neosjetno).
Ovaj listak gospođi odnesi,
I reci joj da je ovdje čekam. —
(Ode Periša.)
Ženskih glava u ovome dvoru
Drugih nema okrom nje i mene.
Jednoj dakle od nas dvije Dinko
Posvećuje svoje ljupke misli.
Ali kojoj? nesnosna sve više
Postaje mi ova duga sumnja.
Kad nas sretne il zateče gdjegod
Njegov pogled samo za čas ognjem
Na mom licu sjevne, pa preleti
Na njen odmah, i neiskazanim
Čuvstvom slasti tu se zaustavi.
Oh! tako je, n’jesam previdjela:
Meni gnjevan, a njoj nježan pogled;
Skoro kao da se na me srdi
Što mu pr’ječim k njoj slobodan pristup.
A Jelica s njene strane?... ona
I suvišom vatrom o njem zbori,
Čak opaža na njegovom čelu
Božanstvenu veleumja zraku.
Kada bi se ljubili!.. Oli! tada,
Tad bih smrtno na njih omrznula.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.