Knez od Semberije/8
VIII
PREĐAŠNjI, STANKA i PANDUR
Pandur uvodi petoro, šestoro užetom privezanih jedno za drugo (dve male devojčice, jedan dečko, jedan momčić i Stanka).
KULIN: Gle, pogledaj, Ivo, eno, ona Stanka sama ište tri tisuće rušpija, ostali su pride uz nju.
KNEZ IVO (Pogleda i potrese se): Braćo moja, jade moj! Beže, vidiš li ove konake i sve dobro uz njih. Stotine su godina kako su Kneževići tu savili gnijezdo; tu su se moji djedi i pradjedi rađali, i umirali; svaka je čivija u tijem konacima svetinja za mene. Evo ti, beže, i tijeh konaka, tvoji su. Ako si htio da me ogoliš, ogolio si me. Je l: ti dosta, beže?
KULIN: E, vidiš, tako se zbori, kad se hoće da zbori. (Svom panduru KOJI je doveo roblje): Driješi to roblje, pa izdvoj Stanku. Drugom ne bih, al! tebi, evo, činim. Trista i dva roba otkupio si, a trista i treći, ova Stanka, ostaje moja. Kabuliš li?
STANKA
(Odriješena prilazi Ivu).
Bogom brate, dao si sve što si imao; pusti i mene da ti pomognem. Evo, ja dajem sebe, nek sa- mo ostalo roblje bude slobodno.
KNEZ IVO (Stanki): Siroto dijete! Ne, ne, sestro, ima Ivo još.
(Vadi srebrne pištolje i nož iz pojasa, otpasuje i sablju, koju najprije poljubi, pa sve spušta na ćurak). Beže, ti znaš šta vrijedi oružje kneza Ive Kneževića; evo penjem cijenu.
KULIN (Zadovoljno se smješka no ne daje odgovora, već, okrećući glavu u stranu, broji brojanice).
KNEZ IVO: Ti ćutiš, beže, još ti je malo? Pa ima Ivo još! (Skida ječermu, jelek i silaj, pa ostaje samo u košulji i baci na ćurak). Beže, čisto je zlato kakovo su Kneževići uvijek nosili. Šta išteš još?
KULIN: I Stanka je čisto zlato, Ivo!
KNEZ IVO (Seti se): Ha! (Odjuri u kuću).
|