Aleksa Šantić

Je li to pomam podzemnoga bijesa,
    Što mrkle noći kroz turobnu tamu
    Ledenom stravom u dušinom hramu
        Spokojstvo stresa?

Je li to vjetar što krilatim hukom
    Jeseni mutne navješćuje dane?
    Ili to munja zadrhti i plane
        I ječi zvukom?

Ne, to je uzdah, što s cikotom stiže,
    Srbinske majke iz ranjenih grudi;
    S vihorom jada on kroz ponoć bludi
        I kletvu diže...

U Mostaru, 10. oktobra 1892.