Karletić Jovan i gospoja Miletićka



Karletić Jovan i gospoja Miletićka

Ženi majka Karletić Jovana,
Od svaklen ga ćila ženit' majka,
Al' nemore njega da oženi.
Nego jedna Miletić gospoja,
I u nje je kćerca jedinica 5
Po imenu rođena Anica,
Otu b' rada Karletić Jovane,
Ali neće za njega da pođe.
Tužio se Karletić Jovane:
„Nemogu je prevariti, nane!“ – 10
A njemu je majka govorila:
„Lahko ćeš je prevariti, sine!
„Gradi lagun na vodici hladnoj,
„Tu će doći mlađahne divojke,
„I doći će mlade udovice, 15
„I još s njima Miletić' Anica,
„Onda ćeš je prevariti, sine!“
Jovan gradi lagun na vodici,
Ali eto mladih divojaka,
I za njima mladih udovica; 20
Ali nema Miletić' Anice.
„Nemogu je prevariti, nane!“ –
„Lahko ćeš je prevariti, sine!
 „Ti se čini, da si preminuo,
„Tu će doći mlađahne divojke 25
 „I za njima mlade udovice,
„I s njima će Miletić' Anica;
„Onda ćeš je prevariti, sine!“
Leže Jovan u ložnicu mehku,
Učini se, da je preminuo. 30
Ali eto mladih udovica,
I za njima mladih divojaka,
S njima dođe Miletić' Anica,
Prvom nogom na prag koračila,
A drugom je natrag postupila, 35
Pa ti bježi ona svomu dvoru,
Pa govori svojoj staroj majci:
„Aj starice, stara moja majko!
„Noge su mu, konda b' poskočio,
„A ruke mu, konda b' ogrlio, 40
„A lišce mu, konda b' obljubio!“ –
„Nemogu je prevariti, nane!“ –
Lahko ćeš je prevariti, sine!
„Goji kosu četri godinice,
„Pa je pleti junak o četvero, 45
„Pa ti ajde u goru zelenu,
„Pa usici gusle javorove.“
Goji kosu četri godinice,
Pa je junak plete o četvero,
I on ode u goru zelenu, 50
Pa on siče gusle javorove.
Kad napravi gusle javorove,
On oblači prosjačko odilo,
Načini se slipica divojka.
Pa on ide pred Anine dvore, 55
Pa on gudi od jutra do mraka:
Prvo gudi, da mu kruha dadu,
Drugo gudi, da m' večeru dadu,
Treće gudi, da mu konak dadu,
Stade cvilit' slipica divojka, 60
I tišit je Miletić' gospoja:
„Muč', necvili, slipico divojko!
„Sa mnom hoćeš večer večerati,
„A s Anicom konak konačiti.“
Utiši se slipica divojka. 65
Kada dođe doba od večere,
S njima ona večer večerala.
Kada oni večer večerali,
Sviću žeže Miletić gospoja,
I vodi ih u devet odaja, 70
Pa zatvori devetera vrata.
Al' govori slipica divojka:
„Trn' de sviću, Anico divojko!
„Mrzko mi se pred tobom svlačiti.“
Trne sviću Anica divojka, 75
I svlači se slipica divojka.
Kada bilo noći po ponoći,
Junak joj je lišce obljubio.
Kada svanu i ogranu sunce,
Ali nema Miletić' gospoje, 80
Da otvara slipicu divojku,
Al' s' izvlači slipica divojka,
Izvlači se ona kroz pendžere,
Pa zapiva tanko glasovito:
„Neka, neka, milom' bogu fala! 85
„Kad prevarih Miletić' gospoju.“
Malo za tim postajalo vrime,
Piše knjigu Miletić' gospoja,
Baš na ruke Karletić Jovanu:
„Kupi svate, ajde po divojku!“ 90
A junak je njojzi odpisao:
„Kad sam prosio, nisi mi je dala,
„Sada mi je na odmete daješ.“
Jope piše Miletić' gospoja,
Baš na ruke Karletić Jovanu: 95
„Kupi svate, ajde po Anicu,
„Anica je čedo porodila.“
Malo čedo mužka glava bila.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference uredi

Izvor uredi

Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju u Gornjoj hrvatskoj Krajini i u turskoj Hrvatskoj; sabrao Luka Marjanović; Svezak I, u Zagrebu 1864., troškom i tiskom A. Jakića. str. 143-145.