KAPELA
(Ludvig Uland)
Noćas sam te opet sniv’o,
Sultanijo, srca moga,
I u snu sam ja uživ’o,
Časak milja blaženoga.
Ti bijaše bajna, mila,
Kô anđelče lakokrilo,
Na me si se nasm’ješila,
Kad ti ljubnuh oko milo.
Al’ kada te ja na vrele
Vinuh pijan grudi svoje,
Ja osjetih dvije str’jele,
Gdje raniše srce moje!