Kapa i svat

Zovne pobratim pobratima u svatove. Ovaj je imao sve pripravno od haljina, jere se svadbi nadao, ali samo kape nije imao, ili je nije imao od kuda kupiti ili nije mogao dobaviti, te se tako nađe na čudo, i nevolja ga naćera, te pođe u jednoga susjeda i zamoli ga da mu uzajmi kapu, doklen se iz svatova vrati, i ovi mu je uzajmi i kaže, da mu je čuva kao svoje oči u glavi, jer je i on ne nosi no samo od sveca do sveca. I tako pobratim pođe u svatove, ali njegov susjed koji mu je kapu uzajmio, čekao je zgodu kad su svatovi s đevojkom došli u crkvu, tek što mu susjed uđe u crkvu, a on mu onako pred cijelim narodom poviče: „Čuješ! čuvaj mi kapu.“

Izvor

• Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 299–300.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.