Kako hajduk naplaćuje najam
Dva hajduka piju vino hladno,
U Goliji viš' Gacka planini.
Oba da ti po istini kažem:
Jedno ti je Radošević Luka,
A drugo je Bajo Pivljanine, 5
I kod njijeh dobrih trides druga.
Pa govori Bajo Pivljanine:
"Pobratime, Radošević Luka,
Ljeto prođe, hladna zima dođe,
Veće nama nema četovanja. 10
Kalauzi drume izgubiše,
A od puške ruke ozeboše,
Sad hajdemo Risnu na Gabelu,
Da mi ovu prezimimo zimu
Do Đurđeva u proljeće dana, 15
Pa ćemo mi opet četovati."
A reče mu Radošević Luka:
"Sve ja čekam zime i studeni
Jer da znadeš odžak Ljubovića,
Tu imade para i šićara: 20
U bega je pet stotin volova
I hiljadu rudalja ovnova.
A znadeš li, Bajo, pobratime,
Dvorio sam bega Ljubovića
Za zemana tri godine dana, 25
Kad s' izašle sve tri godinice,
U bega sam zaiskao platu,
Da mi plati najam tri godine.
Ne dade mi ništa od najamstva,
Već mi dade čibuk povr' glave. 30
Govori mu ljuba Ljubovića:
'Gospodaru, beže, Ljuboviću
Ne udaraj Radošević Luku,
Divno nas je poslužio Luka:
Gonio nam drva iz Bukvice 35
I sijeno sa Ogorjelice.' -
Još me beže udariti šćaše,
Ja pobjegoh niz bijelu kulu,
Ama držah na kuburu ruku;
S toga sam se, pobro, odmetnuo 40
I tebe sam naš'o harambašu
I s tobom sam pošo četovati."
A Bajo mu reče Pivljanine:
"Pobratime, Radošević Luka,
Ja ti tamo ni kročiti neću, 45
Jer sam nevješt polju Nevesinju."
A govori Radošević Luka:
"Pobratime, Bajo Pivljanine,
A mi ćemo četu dijeliti."
Uze Luka sobom petnes druga, 50
A za Baja petnes ostanulo.
Luka sinu polju Gatačkome.
Pošto viđe Bajo Pivljanine,
Da je Luka nepokorna glava,
Pa za Lukom udario Bajo, 55
Pa pristiže Luku i hajduke.
Opet svoje izm'ješali društvo,
Gacko polje noću prehodiše,
I planinu Bobu pregaziše,
U ravnoga Gloga dolaziše. 60
Okle s' vidi kula Ljubovića.
Onda pita Bajo Pivljanine:
"Đe je, Luka, odžak Ljubovića?"
A Luka mu džeferdarom kaže:
"En' odžaka i bijele kule!" 65
Pa tu bijel danak zadanuše.
Kada noću po akšamu bilo,
Onda sinu trideset hajduka
Niz planinu polju Nevesinju,
Pa sađoše kuli Ljubovića. 70
Taika kula od sedam bojeva
Oko kule šartova avlija
A avlija dva boja visoka.
Progovara Bajo Iivljanine:
"Pobratime, Radošević Luka, 75
Za što si me dovodio ovđe,
Što se more iznijet' iz grada
Bez mrtvije' i bez ranjenije?"
A reče mu Radošević Luka:
"Stanider mi pobro uz duvara, 80
Da ja tebi stanem na ramena."
Drug na druga: tri gorska hajduka,
A najgornji Radošević Luka.
Ruka ruci svijetlo oružje,
Ruka ruci, dok dadoše Luci, 85
Pa uskoči u avliju Luka,
Pa otvori na avliji vrata,
Pa upušti trideset hajduka.
U avliji bješe trgovina,
Sve se plaše rudati ovnovi, 90
A buču se Srijemci volovi.
Probudi se beže Ljuboviću
Na bijeloj od kamena kuli,
Pa Fatiju eestru dozivaše:
"Da nu, Fato, brzo na čardaku, 95
Zaždi mumu bratu na čiraku!"
Brže Fata na noge skočila,
Pa posluša brata Ljubovića
I zaždi mu mumu na čiraku,
Pa donese bratu Ljuboviću. 100
Beg poleće niz bijelu kulu
U tankijem gaćam i košulji.
Ljuta ga je pričekala guja,
Na vratima Radošević Luka,
Ne gađa ga od pasa handžarom, 105
A ni dugom puškom džeferdarom,
Nego rukom za grlo bijelo.
Drmnuše se pod bijelom kulom.
Fajde nema, sramit' ni hajduka,
Jači se je beže dogodio, 110
Savi Luku do zemljice crne,
Dok procvili Radošević Luka,
A dopade Bajo Pivljanine,
Pa udari Bega Ljubovića
Baš handžarom među lopatice, 115
Pa m' ukaza crne džigarice,
Pa Fatiji riječ govoraše:
"Čuješ, Fato, sestro Ljubovića,
Kaži meni, đe je bega blago."
Kad g' uvede u jednu odaju, 120
Kad u njojzi do tri sake blaga,
Ne bi do tri mazge pokrenule,
Sve to rušpe bjehu Mljetačkinje.
Kada hajduk vidio cekine,
Dobro trides najavio druga, 125
Pa sa pleća torbe isprtiše,
A po pune blaga napuniše,
A najpošlje Radošević Luka
Iz budžaka metlu izvadio,
Po tavanu cekine skupio, 130
Pa i svoju torbu napunio,
Pa krenuše poljem Nevesinjem.
Koliko su polja pregazili,
Ne bi velja puška doturila,
Ne bi mala ni habera dala, 135
Dokle reče Radošević Luka:
"Pobratime, Bajo Pivljanine,
Ostade mi pusat i oružje
I begova dobra odorina,
I ostade dorat u podrumu 140
I Fatija na čardak' đevojka.
I to valja kolik torba blaga."
Progovara Bajo Pivljanine:
"Ja sam nevješt polju Nevesinju."
A reče mu Radošević Luka: 145
"Vod' družinu u Babu planinu,
Jer je Baba hajducima majka,
A sam će se povratiti Luka!"
Pa se Luka na odžake vrati,
I Fatiji riječ govoraše: 150
"O Fatija, dugo jadna bila,
Daj ti meni ruho Ljubovića,
Ljubovića ruho i oružje."
Dade Fata, ne šće ni riječi.
Kad se divno preodio Luka, 155
I o sebi pusat objesio,
A Fatiji riječ govorio:
"Izvedi mi iz podruma dora,
Osedlana i opusaćena!"
Kad Fatija izvede dorina, 160
Prihvati ga Radošević Luka,
Pa dorinu sjede na ramena,
Tad mu reče Fatija đevojka:
"Jadan bio Radošević Luka,
Bud mi zakla brata Ljubovića, 165
I ponese blago gotovinu,
Zar ćeš, bolan, mene ostaviti?
Da ja cvilim, kano kukavica,
Vet mi Luka desnu pruži ruku
Pa me baci za se na dorina, 170
Da bježimo miloj Gori Crnoj."
Luka curi desnu pruži ruku,
A Fatija njemu obadvije,
Pa je baci za se na dorina
Pobjegoše drumom širokijem 175
Niz to polje Nevesinjsko ravno.
Sustigoše Baja i družinu,
Luka pusat i dorata dava:
"Podijeli po družini, Bajo!"
"Neću, Luka, današnjeg mi dana, 180
U tom niko svog dijela nema,
To s' dobio bez ijednog druga."
I odoše zdravo i veselo
Svaki svojoj kući pjevajući.
Iz zbirke
Vasilije Runde i Milana Srboljuba.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
