Kako su sagrađeni Dečani
(Iz Sarajeva)
Vino pije slavni car Stjepane
Sa svojijem sinom Nemanjićem,
Kada se je vinom ponašio,
Tad je care "vako besjedio:
„Čuješ mene, sine Nemanjiću! 5
„Hajd', djeli se, nesretno ti bilo!
„Ne mi treba zemlja ni gradovi,
„Za Boga te samo jednog molim,
„Da mi dadeš tri aršina zemlje
„Đe je meni mjesto omiljelo,
„Među Ipek, među Đakovicom,
„Na ledine pod borje visoko,
„Tu je meni mjesto omiljelo,
„Da ogradim visoke Dečane,
„Sve od srebra i od suhog zlata.“
Dočula ga sestra mu Jelena,
Tri puta se pred bratom preklanja,
Ljubi njega u desnicu ruku:
„Brate mio, srpski car Stjepane!
„Sam se sin ti s tobom, care, djeli,
„Nek se djeli, nesretno mu bilo!
„Ja sam čula, namastir da gradiš,
„Sav od srebra i od suhog zlata.
„Ja sam stare knjige proučila,
„Što nam kažu, bolje zapamtila:
„Sve što gradiš, da će tursko biti,
„A Turci su za blago lakomi,
„Pa će Turčin srebro prekovati
„I sve čisto zlato pretopiti,
„Veće, brate, slavni car Stjepane!
„Stani, tebe seka da svjetuje;
„Ti ne gradi manastir za Turke,
„Ne gradi ga od srebra ni zlata,
„Već k'o što ga tvoj bratac ogradi
„Viš' Pazara, svetog Simeuna;
„Još poljepši kamen ću ti naći,
„Samo pređi preko sinjeg mora,
„Do Mljetaka, ljepote gradova,
„Tu ćeš naći kamen merdžaniju,
„On je ljepši od srebra i zlata,
„Dram kamena šezdeset je para,
„Kakav kamen? ništa c'jene nejma,
„Da se lomi, tvrđe se ne lomi,
„Da se nosi, teže se ne nosi,
„Da ga topi, ništa cjene nejma.“
Blago seki, što svjetova brata,
Blago bratu, što posluša seku!
Jednom pređe preko sinjeg mora,
Te zakupi kamen merdžaniju,
Preveze ga u morskim lađama,
Doveze ga na ledinu ravnu
U zeleno povisoko borje,
Među Ipek, među Đakovicu.
Tu sagradi visoke Dečane,
Sja namastir kao jarko sunce!
Posveti se srpski kralj Stjepane
I njegova Jelica sestrica.
Novo carstvo Turcima dopalo,
Namastirsko blago prisvojili,
A namastir dan danaske stoji
Za Hrišćane kao jarko sunce.
Ova pjesma nama ostanula
Od slavnoga srpskog car Stjepana.
