Kako se Starina Novak dobavio oružja
Podiga' se Starina Novače,
Podiga' se gori u 'ajduke;
Junak ništa od oružja nema,
Samo nosi budak o ramenu.
Namjera ga namjerila bila, 5
A onome knezu Miraskome.
Pita njega od Mirase kneže:
„Šta je tebi, Starina Novače,
Kada si se tako podigao
U nevr'jeme, u stare godine 10
„Vrat lomiti po gori hoditi?
„Kakva j' tebi b'jeda dodijala?“
Odgovara Starina Novače:
„Poglavico, od Mirasa kneže,
Jako j' meni b'jeda dodijala“ 15
Ta znadeš li, od Mirasa kneže,
Kad Jerina zida Smederevo,
A na narod nalog naložila;
Grad zidasmo tri godine dana,
Sve potrašmo konje i volove; 20
Kad kraljici blaga povalilo,
Od naroda harače zapita:
Od djevojke sve po oku zlata,
Od junaka po tri oke zlata.
To davašmo četiri godine. 25
Kad u mene ponestalo blaga,
Nije o'kle davati harače,
Postavi me Jerina kraljica,
Postavi me u tavnicu tavnu.
Mnogo n'jesam bio u tavnici, 30
Mnogo nije, te četiri dana,
Izvadi se bogu na poruke,
Te ja poče' po gori hoditi;
Od oružja niđe ništa nemam,
Nego ovaj budak o ramenu.“ 35
Kad sve kaza Starina Novače,
Oprosti se s knezom od Mirasa,
Ide gorom nujan i zlovoljan,
Gladan vrlo ljeba bijeloga,
Zaželio mesa debeloga. 40
Jako žedan vina crljenoga.
Sve on ne zna što će učiniti,
Pa on sjede putu na rasrkšće.
Đe nesreće, bog dade i sreće.
Beg Ibrajim ženi sina svoga 45
I šnjime je stotinu svatova
Vode l'jepu kićenu djevojku.
Kad s Novakom oni porediše,
On zapita ljeba bijeloga.
Beg Ibraijim na noge skočio, 50
Bije njega pletenom kandžijom,
Jako njega bije po plećima.
Kad se junak u nevolji viđe,
On poteže budak sa ramena,
Te pogubi bega Ibrajima, 55
I razbi mu na putu svatove,
I zarobi kićenu djevojku,
I djevojku proda za dukate,
I zadobi konja i oružje.
O Novače, na tvoje poštenje, 60
A narodu od boga proštenje!
