Kad se već dižu iza trpeze
Sve napismo, i u slavu velikoga Boga a u zdravlje domaćinovo izobilno jedosmo i pismo! dođe vakat, da i mlađijema mjesto činimo. Zdravi, braćo! Časno sjeli a pošteno ustali! da nam pomože Bog sjedajući i ustajući i na svako mjesto, da Bog da! Što mi poharčili u ovi pošteni dom, to namirio gospodin Bog samo sedmo, sa svake strane, a s nebesa najbolje, da Bog da!
Sad svi ustanu iza sofre, pošto se čašom obrede, te sjedu mlađi i kućna čeljad da ručaju.
Reference
urediIzvor
urediSrpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 355.