Kad morija Mostar morijaše

* * *


Kad morija Mostar morijaše

Kad morija Mostar morijaše,
pomorila dizdareve dvore:
do dva brata na avliji kuplju,
dvije neve u zelenoj bašči,
dvije seke pod bijelom kulom. 5
Kad starijeg brata ponesoše,
pred njim dobra konja povedoše;
kada mlađeg brata ponesoše,
pred njim zelen bajrak razaviše;
kad stariju nevu ponesoše, 10
pred njom nose kutiju prstenja;
kada mlađu nevu ponesoše,
pred njom nose od zlata siniju;
kada dvije seke ponesoše,
pred njim' nose orahovu granu, 15
i na grani ruho djevojačko.
Pratio ih ostario babo,
su dva šćapa na avlinska vrata.
Ovako je stari govorio:
"Sretan li sam, milom Bogu fala! 20
Dva sam sina na vojsku spremio,
Dvije neve u rod povratio,
Dvije šćeri svati odvedoše,
Kako babu oblaziti neće!"
To izusti a dušicu pusti, 25
I umrije ostario babo.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Biser, 2/1913, 12, 275. Zbirka Fehima H. Baščauševića.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 157-158.