* * *
Kad ga pogubio podrugivao se
Ovu pjesmu pjeva u Novom vinodolskom narod kada kolo igra.
Sinoć se je Kraljeviću
Pod vičerom nasmijao,
Pitala ga j' stara majka:
Ča se smiješ sinko Marko?
Smiješ li se dite moje, 5
Pri ubogoj vičerici,
Il' starici majki tvojoj,
Il' Jeleni ljubi tvojoj,
Ili šarcu konju tvomu?
Nesmijem se majko moja, 10
Pri ubogoj večerici,
Nit Jeleni ljubi mojoj,
Nit šarini konju momu;
Već se smijem majko moja;
Jahah konja priko polja, 15
Sritil jesam Turčin, Musu,
Lipo sam mu govorio:
Ukloni se Muso sputa!
Nij se otel ukloniti.
Na pol sam ga presikao. 20
Jedna j' pola zemlji pala,
Druguj' polu konj odnesal.
Ka je pola zemlji pala,
Ona me je bratijala:
Bogom Marko Kraljeviću, 25
Neodsikaj glave moje,
Ni desnice ruke moje
Sve ću rane priboliti
Ove neću ni žaliti.
Pa se smijem majko moja 30
Kako more pol junaka
Rane svoje priboliti.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 34-35.
