Ao kono, naša drugarnce!
Drugarnce, naša nevernnce!
Ne l' se sinoć nama zaklinjaše,
Da ne staneš kod tuđina, kono,
Da ne ljubiš tuđu ruku, kono. 5
Da ne mećeš tuđ prsten na ruku?
A ti sada stojnš kod tuđina,
I ti ljubnš tuđu ruku, kono,
I ti mećeš tuđ prsten na ruku.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 6.
