Kad Moriće pofataše
Kad Moriće pofataše
i u grad i' povedoše
pa i' vode kroz Sarače,
kroz Sarače na Kovače,
na Kovače na kolače. 5
Molio se Morić Ibro
molio se Dizdar-agi:
„Bogom brate, Dizdar-aga,
popušćaj mi b’jele ruke.”
Dizdar-aga poslušao, 10
otpušća mu b'jele ruke.
Kad viđeo Morić Ibro
otpušćane b'jele ruke
on uzima tamburicu.
Sitno kuca, jasno pjeva: 15
„At-mejdanu, zelen ti si,
Baščaršijo, gani ti si,
ovi svijet, lijep ti si,
lijep ti si, kratak ti si,
a mi jadni kao trava, 20
sad postani, sad nestani.”
Kad je čula jadna mati,
jadna mati pitu kuva.
U ruci joj oklagija,
a u drugoj zlatan ibrik. 25
Oklagiju salomila,
zlatan ibrik ulupila,
pa mi trči kroz Sarače,
gologlava, brez jašmaka,
bosonoga, brez tomaka. 30
Pa govori jadna mati:
„Jazuk vama svi sarači,
što pustiste dva Morića,
dva Morića, dva pašića”.
Al' govore svi sarači: 35
„Ajde, majko, kulćeaji,[1]
pak se moli kulćeaji,
da ti pusti do dva sina.”
Jadna mati poslušala,
ona ode kulćeaji, 40
pa se moli kulćeaji:
„Bogom sine, kulćeaja,
pusti meni do dva sina,
dva Morića, dva pašića.”
Al' govori kulćeaja: 45
„Ajde, majko, Osman-paši,
pa se moli Osman-paši,
da ti pusti do dva sina,
dva Morića, dva pašića.”
Jadna mati poslušala, 50
ona ode Osman-paši,
pa se moli Osman-paši,
da joj pusti do dva sina,
jal Morića jal Pašića,
jer je Pašo ponajmlađi, 55
jadnoj majci ponajdraži.
Al' govori Osman-paša:
„Stara majko, ajde kući,
puštiću ti oba sina,
kada bude po akšamu.” 60
Kad je čula jadna mati,
ona ode kukajući
ruse kose čupajući.
Kad je bilo po akšamu,
do dva topa izbaciše, 65
dva Morića pogubiše.
Kad je čula jadna mati
jadu se svome osjetila
na zemljicu crnu pade.
Kako pade, ne ustade, 70
od jada joj srce puče.
