Kad Vilići sestru udadoše
Kad Vilići sestru udadoše
za onoga bega Tankovića —
trides’t ovnov’ zaklaše kurbana,
tri turbeta nova načiniše,
i četiri vitka ponoviše, 5
da im seka zdravo Čemer prođe,
i široko polje Glasinačko,
do bijela Tankovića dvora.
Kad su bili kroz Čemer planinu,
udri kiša, za njom susnježica, 10
pokisoše u gori svatovi,
smrznu im se lijepa djevojka,
smrze joj se duvak za feredžu,
a feredža za zlatna kaftana,
zlatan kaftan za tanku košulju, 15
a košulja za pleći bijele.
Kad su došli Tankovića dvoru,
vode svate u tople podrume,
a djevojku na visoku kulu.
Dohodi joj mila svekrvica, 20
ne veli joj: »Je l’ ti snaho zima?«,
već joj gleda stasa i uzrasta:
— Moja snaho, lijepoga rasta!
Lijepo te odgojila majka
za mog sina bega Tankovića — 25
Dok eto ti mile zaovice,
ne veli joj: »Je l' ti snaho zima?«,
već joj gleda po košulji veza:
— Snaho moja, lijepoga veza!
I mene ćeš vako naučiti. 30
Dok eto ti mile jetrvice,
ona nosi u naramku sina:
— Pitaj, sine, svoje mile strine:
moja strina, jesi li ozebla?
Kad to čula lijepa djevojka, 35
ona vadi jagluk iz njedara,
pa ga daje milom jetrviću,
jagluk dade, pa na jastuk pade
i umrije, žalosna joj majka!
