Kad Vilići seku udavaše

* * *


 

Kad Vilići seku udavaše

Kad Vilići seku udavaše,
trista ovnov' kurban učiniše,
tri turbeta nova sagradiše,
trista djece sunet učiniše,
da im seka zdravo goru prijde. 5
Kad je seka zdravo goru prišla,
goru prišla, u polje unišla,
udarila kiša sušnježica,
svi svatovi natrag pobjegoše,
osta zlato nasred polja sama. 10
Na zlatu je devet kavadova
i deseta svilena košulja.
Sve se devet za košulju smrzle,
tanka koša za bijelo tijelo,
žute čizme za krnali noge, 15
prstenovi za bijele ruke,
a đerđani za bijelo grlo,
zlatna peča za medena usta.
Ona ide đuveginu dvoru.
Kad je došla pred bijele dvore, 20
izlazila stara svekrvica.
Ne veli joj: Jesi li ozebla?
Nego veli: Kako si nam lijepa.
Izlazila mlada zaovica.
Ne veli joj: Jesi l' nam ozebla? 25
Već joj gleda vezak niz košulju.
Izlazila mlada jetrvica,
iznosila čedo u naramku,
pa svom čedu ona govorila:
"Pitaj, dušo, je l' ozebla strina?" 30
Kad te riječi mlada razumjela,
mašila se rukom u džepove,
izvadila jagluk srmom vezen,
u jagluku hiljadu dukata:
"Nader tebi, čedo prenejako, 35
jagluk deri, a strinu spominji!"
Ona ide u gornje čardake,
tere pada na mehke dušeke.
Oni mlidu da se prenemože,
al' se zlato i s dušom rastade. 40

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Kad Vilići seku udavaše, Nikola Tordinac, Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, Vukovar 1883, br. 5. str. 18-19.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 255-256.