Sve će proći, i najveće zlo kao i najveće dobro. Nekakav putnik dođe u jedno selo u kome je gospodar imao prekrasan dvor, pa kod dvora jednoga svog roba uhvatio u jaram te orao po njemu. Kad putnik to čuje, bi mu vrlo žao, i, otišavši gospodaru na oranje, stane mu govoriti da to nije pravo, i zaište da bi mu prodao onog roba da se onako ne muči; ali prije nego mu gospodar odgovori, okosi se na nj rob govoreći: - Šta je tebi stalo za to? I to će proći. Putnik se nađe u čudu, pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugog vremena vrati natrag, i došavši opet u ono selo, dozna od seljaka da je car, čuvši kako je gospodar svoga roba mučio, gospodara pogubio, a njegov dvor i ostalo sve imanje dao robu. Putniku bude vrlo milo, i digne se k robu i stane mu čestitati zahvaljujući bogu što se tako dogodilo. Ali rob, ne mareći ništa za to, odgovori mu: - I to će proći.