ČINjEN’JE TREĆE
JAZON I DRUŽINA S VIJENCIMA OD DOBITJA I OD IGARA
JAZON:
O vitezi plemeniti,
lijepo ste se vi podnili,
i dan ovi svim čestiti 1045
lijepijem igram proslavili.
Razlika je bila mala
od jednoga do drugoga,
nu je neumrla svijeh hvala
s bojna igranja viteškoga. 1050
Svaki od vas toga cijeća
vrhu časti ne izrečene
lijepijem darim, ko se obeća,
darovan je sada od mene.
Vi darove, ke nosite, 1055
i s darovim dobru volju,
lijepijem redom izredite
po ravnomu semu polju.
Pak vi, ki ste odredjeni
pametari svačije dike, 1060
u dostojnoj svakoj cijeni
proglasite dobitnike.
Razložno je i pravedno,
da u besjedi svijeh jezika
djelovanje bojno i vrijedno 1065
slove slavnijeh zatočnika.
Ali Elkion i Nestore
poklisari gredu ovamo;
počekajte, njih govore
da najprije poslušamo. 1070
ELKION I NESTORE POKLISARI, JAZON I DRUŽINA, ERKULE
NESTORE:
O vojevoda naš primili,
ko tva želje vlas visoka,
pomnjivo smo mi hodili
priko svega sega otoka.
Mjesto se ovo Lemno zove, 1075
ognjenoga stan Vulkana,
za nebeske gdi bogove
oružja su sakovana.
Ni sred grada, ni rusaga,
kako znamo da bi prije, 1080
muške u njemu glave i traga
ni za čudo vidjet nije,
od osvetnijeh za što žena
cijeć zločinstva i zle ćudi
ljudska vrsta sva pobijena 1085
u način je veomi hudi.
Lijepa kćerca Toantova,
Ipsipile dikla mlada,
kraljica je sad njihova
i mudro ih veomi vlada. 1090
Ona u gnjivu općenomu
tiha srca i pameti
sama dragom ćaćku svomu
nije život htjela uzeti;
cijeća toga blaga i mila 1095
koliko se bolje more
i nas jutros jes primila
u kraljevske svoje dvore,
i hoteći za jedno s nami,
ki želimo, mir sklopiti, 1100
s ostalijem se družicami
nije mogla pogoditi.
Sve kolike tim spravljaju
viteški se oružane,
da odovle nas tjeraju, 1105
i da zemlju svoju brane.
Samovoljné, plahe, obijesne,
diklice su sej hrabrene,
ali zdrakom slike uresne
ljuveno ti srce plijene; 1110
nu kraljica Ipsipile
jak božica od nebesi
dragoćom se krvi mile
nad sve ine gizda i resi.
Rane u licu ruse i lire, 1115
ona od zlata ima kosi,
iz usta joj med izvire,
u pogledu sunce nosi.
Plemenita zatočnica,
za sve u riječi ljubežljiva, 1120
s mnoštvom bojnijeh od diklica
svijeh na smrtni rat poziva;
za to ili se odijelimo
priko mora s našom plavi,
ili činit pripravimo 1125
s plasijem diklam boj krvavi.
JEDAN OD ARGONAUTA:
Ne znam, ka je čas i dika,
da mi, koji svud slovemo
ko najboljijeh cvijet bojnika,
s mladijem diklam boj bijemo? 1130
Tim za ruke u njihovu
krv nejaku ne okrvavit,
potreba je zemlju ovu
i ova mjesta nam ostavit.
Sad se na plav uklonimo, 1135
za ne steći sej nehvale,
dokle vrijeme izprežimo,
za moć brodit morske vale.
ERKULE:
Kad se na plav ukloniti
ko mu drago mi budemo, 1140
glas prikoran po svem sviti
ovijem bijegom dobitćemo,
da mi, ki smo svud držani
za najbolje zatočnike,
koji srde i nemani
satiramo vrle i prike,
i ki silnijeh množ junaka
dobili smo i posjekli,
isprid mladijeh djevojaka
sramotno smo da utekli.
Cijeć potjere pače ove
one bi se sveđ hvalile,
da najbolje vitezove
na boju su pridobile.
Tim nikako njim ne damo, 1155
da se diče ovoj časti,
neg ih odi dočekamo,
za u prikor ne upasti.
Nu ako nas želja nije,
da se našijeh od desnica 1160
na tle rusa krv prolije
od mlađahnijeh zatočnica;
kad im poznat učinimo,
da u junaštvu mi smo prvi,
nazad ruke njim svežimo 1165
bez ubojstva i bez krvi,
ter svezanijeh tač rukami
priko morske vode sinje
našijema ih ljubovcami
odvedimo za robinje. 1170
Većoj ćemo bit u cijeni,
kad ovako njih stečemo,
neg li kada run zlaćeni
Eti silnom kralju otmemo.
Nu stražani s gore gredu 1175
što god novo nam kazati,
čujmo njih glas i besjedu,
za bolje se moć vladati.
ISTI I GLASNIK S GORE.
GLASNIK:
S mačem, s kopjem, i strijelami,
o vítězi, silna i jaka 1180
grede vojska suproć nami
oružanijeh djevojaka.
U glas jedan sve vikaju:
da pobije, da se isiječe,
branjenomu našem kraju 1185
nemir nosit tko dotječe.
Sve su stasa junačkoga,
sve hrabrene, nigda prije
čuda vidjet ovakoga
zgodilo se meni nije. 1190
Za brijegom su jedne ovezirn,
sad će na ovom mjestu biti,
s najboljijema ko vitezim
spravimo se šnjima udriti.
Jedne gnjevne i nemile 1195
put korablje naše slavne
s ognjem su se uputile
užeći je hrle i spravne.
A prem evo od onuda
jedan glasnik s plavi grede, 1200
dihajući jedva od truda,
ranjen, krvav, slike blijede.
DRUGI GLASNIK S MORA:
Vrijeme zaman što trajete?
Poginut smo svi gotovi;
o hrabreni vitezovi, 1205
amo u luku svi tecite.
Zatočnica bojnijeh sila
s britkijem gvozdjem, štętnijem plami,
ugrabit je naripila
i užeći Arga nami. 1210
Pomorci su jedva utekli
od njihova prika gnjeva,
i usiljeni s kraja odsjekli
sve kolike veze od drijeva.
Ali jedne njih srdite, 1215
kako nije izrijet moći,
jak lavice skaču i prite
na nj po moru plovom doći.
Navalile jedne s kraja
bez pristanka striljelat jesu; 1220
mirna u plavi nije stupaja,
po njoj strijele neizbrojne su.
Ja, na vrijeme ki se bio
nijesam s družbom sahraniti,
ovi sasma glas nemio 1225
doteko sam vami riti,
i bježeći priko brijega
bjeh od oštre ranjen strile,
da ne dođem bez biljega
od vrline njih nemile. 1230
JAZON:
Hod’mo na plav, družbo, ureda
pedepsati dikle smione;
ali ohole pune ijeda
s brijega gredu na nas one.
Svi se strane uklonite, 1235
da čujemo što će riti,
viteški se pak spravite
od njih sile osvetiti.
KRALjICA IPSIPILE S VOJSKOM OD DIKLICA, JAZON I DRUŽINA.
JEDNA DIKLICA:
Tužni mlaci, ka žestoka
čes i sreća vas donije 1240
vrh našega šega otoka,
gdi čovjeku stana nije?
Ne znate li, da sred njega
mi poklasmo bez zabave
od djeteta najmanjega 1245
do najsjeđe muške glave?
Tako i ruse glave vaše,
za sve oklopjem utvrdjene,
od ruke će bojne naše
pastit s trupom razdijeljene. 1250
Tim za ne bit svi pobijeni,
na tle oružja sva vrzite,
ter odovle podniženi
s vašijem Argom tja bježite.
Vaše ćemo mače i kopja 1255
posred crkve objesiti,
i ugrabjena vami oklopja
ovijem pismom naresiti:
ova kopja, ove mače,
s oklopima bojnijem ovim, 1260
dikle oteše od svijeh jače
naj jačema vitezovim.
PJEVA SE:
Tužni mlaci, ka žestoka
čes i sreća i t. d.
JEDAN OD BOJNIKA:
Ka nepamet vas potače 1265
krit oklopjem svijetlo lice,
i vladati kopje i mače,
o razbludne zatočnice.
Dajte oružje vitezima,
a, čijem srca zanosite, 1270
odjećam se uresnima
i biserim naresite.
Sviono ruho mješte oklopja
ima biti vaša želja,
a u mjesto mača i kopja 1275
tanka igła i ku djela.
Nu za sve ste prsi bijele
bez razloga bez nijednoga
tvrdijem gvozdjem naresiie
bojna oklopja junačkoga, 1280
nijedna ne moj posumnjiti,
ni promisli u pameti,
da će ubijena ód nas biti
i od našega mača umrijeti;
svezatćemo nazad vami 1285
ruke, kom vas dobudemo,
da vas našijem ljubovcami
robinjice povedemo.
PJEVA SE:
Ka nepamet vas potáče i t. d.
DRUGA OD DIKLICA:
Prije će našu svu koliku 1290
crna zemlja krv popiti,
nego ćemo sužne viku
i robinje vaše biti.
Ali u komu jadu i trudu
bitće vaše majke i ljubi, 1295
uzaznati kada budu,
da vas ženski mač pogubi.
Još da vi nas dobudete,
kako ste se zahvalili
malu slavu tijem steć ćete, 1300
što ste žene pridobili;
a mi kad vas dobijemo,
po sve svijeta četr strane
pohvaljene biti ćemo,
i od svakoga pripijevane; 1305
glasit će se po sva lita,
ko najboljijeh množ junaka
bi sramotno pridobita
od mlađahnijeh djevojaka.
PJEVA SE:
Tužni mlaci i t. d. 1310
DRUGI VITEZ:
Vi ljepotom svijetla lica
nas možete pridobiti,
a u junaštvu od desnica
sve se nami pokloniti.
Našom rukom pridobita 1315
svaka se od vas srećna zovi,
er najbolji svega svita
dobitće vas vitezovi.
Ali što će tašle riječi?
Pomagate vi se njima; 1320
krepostan se vitez diči
bojnijem djelim, ne riječima.
PJEVA SE:
Ka nepamet vas potače i t. d.
TREĆA DIKLICA:
Od vas mi se ne strašimo
ni u riječih, ni u dilu; 1325
pristupite, da se udrimo,
i kušamo vašu silu.
JAZON:
Sva se vojska ne udaramo;
izaber'mo među nami
strane po pet, ki se imamo 1330
za svijeh inijeh udrit sami.
IPSIPILE:
Mi smo spravni, ko hoćete
junački se s vami udriti,
nu se vele vi ne ćete
ovijem bojem pohvaliti.
O hrabrena Ipolite,
o kriposna Dejidamija,
o bojnice glasovite
Antiope, Marpelija,
kad svom inom družbom smionom, 1340
vaša mlados sa mnom ima
boj s hrabrenijem bit Jazonom
i s njegovijem vitezima;
ukažite, ako ikada,
na junačko vaše lice 1345
da junačke budu sada
odgovorit i desnice.
JAZON:
O hrabreni Telamone,
o Erkule, o Peleo,
o kreposti pun smione 1350
glasoviti svud Tideo,
s boj nijem ćete diklicami
pored sa mnom vi se udriti;
vitezi ste, drugo vami
nije potreba besjediti. 1355
Ipsipile, svijeh kraljica,
jake riječi i desnice,
bitće moja zatočnica;
vaše bojne nje družice.
IPSIPILE:
Drago je nami svij em kolicim 1360
i mnoge su naše sreće
boj bit s takijem zatočnicim;
na junačka djela veće.
Odi činu među njima morešku s mačima.
JAZON:
O kraljice plemenita,
ja neumrle slave radi 1365
u razlicijem stranam svita
s nebrojnom se bih čeljadi,
nu takoga zatočnika
nezamjerih nigda prije,
ko viteška tvoja dika 1370
junački se siječe i bije;
za to, ako posred rati
blage molbe mjesta imaju,
i glavni se veće krati
neprijatelji umaljaju: 1375
i ti nam se dostoj odi,
i hrabrene tve družice,
ljubežlivoj u slobodi
odkrit svijetlo vaše lice,
neka očito svi gledamo, 1380
čije od ruke, ili umriti
na viteškom polju imamo,
ili koga pridobiti;
a mi odkrijmo, družbo moja,
naše obraze toga prije, 1385
strah i sumnja da nikoja
diklicami vrijednijem nije.
JEDNA DIKLICA:
Ne samo smo mi spravjene
tvrdo oklopje dignut s čela,
neg naprave sve gvozdene, 1390
kijem se svaka nas odjela,
ter nijednoga bez oklopja
kad budete nas poznati,
i na mače i na kopja
junački se s vam rvati; 1395
i ako dosta nije jedan,
i srca je prem strašiva,
ter se ćuti malo vrijedan
doći svakoj nas protiva,
ne šted'te se na svakoju 1400
doći dva, tri, četvorica,
kreposna je naša u boju
odoljeti svijem desnica
IPSIPILE:
Tašte riječi ostavimo,
o ljuvene me družice, 1405
ter bez nijedne smeće odkrijmo
slavnijem mlacim naše lice.
Odkrivam se ja najprva,
kraljeviću plemeniti,
neka budeš, s kijem se rva, 1410
u priliku sad paziti.
JAZON :
Koja se ovo svjetlos rađa
iz sunčanijeh tvojijeh oči,
momu srcu draža i slađa
neg li sunce od istoči? 1415
Što nije mogla tva desnica
o kraljice lijepa i mila,
zdrak djelova tvoga lica,
kijem si mlados mu dobila.
Od ruke se tve ne branim, 1420
evo t' na dar mača moga;
da ja tebe njime ranim,
ranio bih mene istoga.
Ili glavu odsijeci mi,
moja lijepa zatočnice, 1425
ili blago ukazi mi
i smireno tvoje lice.
IPSIPILE:
Da odsiječem glavu tebi
u bojnomu prikom ijedu?
Ne bješe je kazat trijebi, 1430
drag viteže, mom pogledu.
Obraz i riječ tva medena
većma me je pridobila,
neg junačka i hrabrena
bez izgleda tvoja sila. 1435
Tim ne samo boja ovoga
podavam ti ja dobitje;
neg kraljestvo srca moga
i sve ostalo moje bitje.
Grospodar si ti ljubjeni 1440
moje glave i života,
zapovijedaj što hoć' meni,
svezala me tva dobrota.
O bojnice plemenite,
izabrana družbo moja, 1445
na tle oružje tja vrzite,
odi veće nije boja;
jedovito srce opako
za jedno sa mnom svaka ostavi,
ter viteze lijepe ovako 1450
ljubi, dvori, hvali, slavi.
DIKLICA PRVA:
Mudro veliš, o kraljice,
djelo tvoje sve slijedimo,
misli naše i desnice
s vrijednijem mlacim sadružimo, 1455
koji ako se nam dostoje
bit ljubjeni vjerenici,
čas najveća naša to je,
pače u vječnoj mi smo dici.
JEDAN OD ARGONAUTA:
Tko je od tvrda gvozdja i stijene, 1460
o gizdave zatočnice,
da vas ne će za ljubjene
i za drage vjerenice?
Rajskijem licem i dobrotom
svi smo vašom pridobiti, 1465
sa svijem srcem i životom
pripravni smo vas ljubiti.
IPSIPILE:
Skladna ovako svijeh odluka
nije bez višnje zapovijedi,
odi radi božija ruka, 1470
ovako se gori odredi;
tim pokli ste odlučili,
o kraljevski zatočnici,
biti druzi naši mili
i ljubjeni vjerenici, 1475
sve vam skupno zahvaljamo
sa svijem srcem i pameti,
i naše vas uzimamo
gospodare na sem svijeti.
JAZON:
O diklice plemenite, 1480
svakoga je od nas želja,
da vi nami gospodite,
kako uzroci svijeh veselja.
Ti kraljice lijepa i znana,
protivnice lijepa moja, 1485
od sada ćeš bit izbrana
ma kraljica i gospoja,
a družice tvoje mile
bitće drage vjerenice
istijeh mladac, kijeh bile 1490
do sada su zatočnice.
Družbu ostalu moju i tvoju,
kako sreća njih dopade,
sadružimo u pokoju
s vrijednijem mlacim dikle mlade. 1495
IPSIPILE:
Ko želite sve će biti
u podpunu miru i skladu,
vjere ćemo tej svršiti
brzo u Lemnu lijepu gradu.
Jedna od mlađijeh dvorkinica 1500
Pođ’ naš ovi mir objavi
družbi ostalijeh zatočnica,
ke boj biju s Argom plavi,
ter im reci da ustave
jedovite misli prike, 1505
i dvoriti da se sprave
lijepe i mlade vjerenike.
JAZON:
Također će, družbo moja,
na plav jedan vas otiti,
i našega svrhu boja 1510
svijem pomorcem navijestiti,
da se smire, da ne imaju
od ničesa sumnje i straha,
i da samo plav čuvaju
od silnoga mora plaha. 1515
A i mi ćemo brzo k njima,
čijem će sasma mirni ostati,
s vjerenicam ljubjenima
na korablju došetati.
A vi ostali, družbo, sada 1520
i nas i vas proslavite,
i za biljeg mira i sklada
s diklam tanac izvedite.
Ti Hirone, i Orfeo,
i Anfione glasoviti, 1525
kroz glas, meden i veseo
nastojte nas veseliti.
Našu sreću i namjeru
slav'te sve što bolje znate,
i vitešku našu vjeru 1530
skladnijem pjesni pripijevate.
IPSIPILE:
O družice moje izbrane,
i vi pojte vaše pjesni,
neka je rados s obje strane
i veselje i ljuvezni. 1535
Argonauti i diklice vode tančac i pjevaju na izmjenu.
ARGONAUTI:
O bojnice,
zatočnice
urešene rajskom dikom,
Lemnijade
dikle mlade, 1540
svijetle djelim i prilikom,
vi nemile
pripravile
bjehote se dana ovoga
nas dobiti 1545
i pobiti
posred grada junačkoga;
sad se spravi
u ljubavi
naše od družbe vas svakoja 1550
pridobita
sred čestita
ljuvenoga biti boja.
DIKLICE:
O hrabreni,
o hvaljeni 1555
kraljevići plemeniti,
pripijevani
i poznani,
gdi god žarko sunce sviti,
s bojnom vlasti 1560
u oholasti
vi danaske posred rati
pridobijene
zarobljene
hotjahote nas vezati; 1565
sada svaki
kroz vez jaki
naše vjere temeljite
u radosti
i u dragosti 1570
svezani se bit spravite.
ARGONAUTI:
Tihoća je,
dragoća je,
i ljepota vaša mila,
našu družbu 1575
vam na službu,
lijepe dikle, ulovila;
s ne izrečenom
za to scijenom
ostaćete slavne svudi, 1580
er junake
jeste ovake
pridobile tihom ćudi.
DIKLICE:
I vi blagom
slikom dragom 1585
i besjedom vašom milom
nas dobili
i smirili,
ne junačkom jeste silom.
Među ostale 1590
vaše hvale
ni ova mala ne će biti,
što s milinom
i tišinjom
biste jaci nas dobiti. 1595
U JEDNO ARGONAUTI I DIKLICE:
Stvari slađe
ne iznađe
majka narav na sem svitu
draga od veza,
kijem viteza 1600
vjera i diklu plemenitu;
uzmnožnima
gradovima
kreposne su vjere straža,
vjere čine 1605
draže općine,
vjerami se svijet uzmnaža.
