ČINjEN’JE PRVO
JAZON I ARGONAUTI U DRIJEVU
JAZON:
O sve grčke od mladosti,
moja družbo, lijepi cvijete,
ki po putu od kriposti 175
na neumrlu čas gredete;
ki, rodjeni od bogova
i od kraljevske svijetle krvi,
silu morski eh od valova
pridobili jeste prvi, 180
po junaštvu ter hvaljenu
svud sloveći vrijednijem dili
dosle ljudem ne vidjenu
korablju ste sagradili,
ne toliko za ugrabiti 185
kralju od Holka run zla’eni,
gdi se čini uputiti
moj sumnjivi dundo meni,
kolik da svijem umrlima
tezijem djelom ukážete, 190
da pod nebom truda ne ima,
ki vi dobit ne možete,
i da vidi svak očito,
da junaka toga nije,
ki djelovat plemenito 195
ko vi može i umije —
neka okolo silno more
s plasijem vjetrim punijem gnjiva
valovite diže gore
i srči se vam protiva, 200
i pomorske neka stijene,
ke po crnom moru pliju,
spravljaju se sjedinjene,
da nam našu plav razbiju;
neka drokun ognjeviti 205
brani vunu tuj zlaćenu
i valovi strahoviti,
ki rigaju paru ognjenu;
neka zemlje, posijane
zubim silna zmaja, budu
vojske rađat oružane,
za držati nas u trudu:
vaša krepos temeljita
s nebeskome zgar pomoći
suprotivam svega svita 215
moguća je vrha doći.
ARGONAUTI:
O vojevoda naš Jazone,
tve viteško srce vrijedno
i kriposne i smione
zače u sebi želje u jedno, 220
tim ti nebo prvo poda
plahe ukrotit morske vode,
vrh kijeh svijetla sva gospoda
od Grecije s tobom hode.
U stečenju zlatna runa 225
svakomu je na pameti
vječne časti draža kruna,
kom će svijetu sved živjeti.
Ako želiš, ko nakazni
pleše i kroti strašne i grde: 230
evo Erkula, ki bojazni
ne ima od nijedne vrle srde.
To li na boj zatjecati
viteze bi hotio silne,
i razbijat i tjerati 235
suprotivne vojske obilne:
zatočnici s nam kreposni
Telamon je i Peleo,
i svom snagom svud ponosni
Meleagro i Tideo, 240
Euridamant, trijes od boja,
Ančeo, svake pun dobrote,
i u mlada ljeta svoja
naučan trudit Euribote.
To li slatko ko besjedi 245
družbu mlados tvoja prosi:
razumni te Nestor slijedi,
posred usta ki med nosi.
Izabrane ako ištemo
naučitelje i pjesnike, 250
da u pjevanju njih slovemo
glasoviti po sve vike:
evo vrijedna s nam Hirona,
koji krepos zna svakoju,
i Orfea i Anfiona, 255
ki junačka djela poju.
To li bi nas želja bila,
da dohodne stvari znamo,
ka djelovat trudna dila,
ke susrestit zgode imamo: 260
Idmon, kruna svijeh proroka,
i Momso je s nami uresni,
koji otajstva sva visoka
odkrivaju znanom pjesni.
Ako li nam jes potreba, 265
znat žestoke vjetre vrle
i godine plahe s neba,
iz nenadi ke zaprle: ' .
s nam su dika sve družine
Argo i Tifi, ki su iz mlada 270
naučili sve načine,
kijem se obijesno more vlada.
S izbranom bi družbom ovom
na nebesa mogo uziti,
a neg vrha doć valovom, 275
i ku žudiš čas dobiti.
JAZON:
Poznam, družbo moja slavna,
poznam, krune me viteške,
vaša srca željna i spravna
pridobivat trude teške, 280
i da druzijeh nije bojnika
ljud ska majka porodila,
kijem je draža čas i dika
i hrabrena svijetla dila.
Časno i vrijedno tko djeluje, 285
taj uzhodi na nebesa,
s krepostim se napreduje,
bez ke slavna nije uresa;
nu pokli je gnjevno more
nas izvrglo na ove žale, 290
i naprijed se poć ne more
kroz nadmene morske vale:
za mudro se moć vladati,
dokle morski val pristane,
potreba je uzaznati, 295
koja su ovo mjesta i strane.
Uprav tvrda grada onega,
ki smo iz mora mi vidjeli,
sred zelena gdje se brijega
tja za gorom ovom bijeli, 300
o Nestore plemeniti
s Elkionom mudrijem hodi
pomno iskat i odkriti,
ka stanuju čeljad odi.
Od masline s granicami 305
prikaž'te se mjesta glavi,
da desnicu združi s nami,
strah i šumnju da ostavi.
NESTOR:
Izvrsna je ta požuda,
i cijeć toga ne štedimo 310
naše sile, snage i truda,
uprav da se poslužimo.
JAZON:
Ida i Brute na onu goru
za stražane uzidite,
i po suhu i po moru 315
s pomnijem okom svud pazite,
a mi ostali, družbo izbrana,
da zamani nestojimo,
među nam se segaj dana
s bojnijem trudim natječimo. 320
A prem je ovo dan čestiti,
kad Grecija puna dike
glasovite po svem sviti
igre čini Olimpike;
i mi odi s naše strane, 325
za ne imati od njih želju,
sred ravne ih ke poljane
ponovimo u veselju.
O Orfeo svud hvaljeni,
o poznani svud Ifito, 330
ki ste iz mlada naučeni
djelovati plemenito;
o Kastore glasoviti,
po spartanskom polju ravnu
ki si obiko sveđ jezditi 335
na Cilaru konju slavnu;
i vi ostali vitezovi,
ki na konjim boj činite,
običajnu na dan ovi
igru od konja učinite, 340
od morskoga puta neka
budu odahnut konji izbrani,
da za boja i za tijeka
pak su bolje razabrani.
Bojna igranja viteškoga 345
tko dobitnik bude ostati,
Zelenka ću konja moga
njemu i kopje darovati.
KASTORE:
O vojevoda naš izbrani,
za dan ovi počastiti, 350
ko ti hoćeš, mi smo spravni
tebe i družbu veseliti.
Izpraznos je zla junacim,
ki neumrlu slavu žude ;
za bit svijeto djelim jacim 355
trijeba je tjerat teške trude.
JAZON:
Ti Poluče i Čeneo,
vrijedni nad sve zatočnike,
Polifeme i Oileo,
kijem u snazi nije slike, 360
i vi, željni dike istine,
snažni Akasto, jaki Admeto,
i Neptunov sin Ergine,
plemenitijem djelim svijeto,
ponositijeh od desnica 365
rvite se snažnom vlasti;
ki dobitnik, ki će nica
crnoj zemlji vržen pasti,
sablja zlatom okovana
za dostojnu čas i diku 370
od mene će bit podana
glasovitom dobitniku.
POLUČE:
Nam, vojevoda, dar najveći
ispunit je tvoje hotenje,
tu želimo hvalu steći 375
trudno i bojno kroz cinjenje;
vitezu je plemenitu
čas neumrla veća plata,
neg da svoji na svem svitu
more od srebra, gore od zlata. 380
JAZON:
Periklene, ki je mio
razumnoga brat Nestora,
Deukalion, Nauplio,
čas našega svega zbora,
Asterion, Tatao, Plija, 385
i dva sina Sjeverova,
kijeh hrlina izvrsnija
vrli inijeh je vitezova,
širokoj će na ravnini
iz daleka pješke teći, 390
kažuć, ko će u brzini
čas i pravu slavu steći.
S ogrljajom suha zlata
hrt, od vjetar brži ki je,
viteška će čas i plata 395
bit onomu, tko dobije.
PERIKLENE:
Čas i naša brzina je
za sretati zgode trudne,
i junačke tve stupaje
slijedom slijedit u noć i u dne. 400
Dostojan je vječne časti,
u kreposnijeh tko se izgleda,
i ležećoj tamnoj lasti
u svom srcu mjesta ne da.
JAZON:
O Klimene, o Talete, 405
o kriposni Filoktete,
o Linčeo, koji do mjere
vješto iz luka potežete,
odredjena put biljega
redom ćete vi svi strijelit, 410
strijelovca ću najboljega
lijepijem darom obeselit:
luk će imati ćaćka moga,
ki je u mlados on nosio,
i kijem je nemiloga 415
kralja od Srbalj pridobio.
FILOKTETE:
Biljeg,koji. mi želimo
vrijednijem djelim dosegnuti,
vječna je slava, ku slijedimo,
i od kreposti pravi puti. 420
Put kreposti tko se strijelja,
za uhititi nje urese,
taj dotiče do temelja,
i neumrlu čas ponese.
JAZON :
O hrabreni Eufete, 425
o naš vrijedni druže Ifiklo,
kijem je iz truda, za kijem grete,
vjekovito ime izniklo;
o kreposni Palemone,
Menecijo, Ledeoko, 430
hrabrenosti kijeh smione
ures leti svud visoko;
ako hvalom dostojnome
pohvaljeni bit želite,
jakom stijenom tegotnome 435
među vam se umećite;
ki dobitnik od vas bude,
oklope će tvrde imati,
da na bojne može trude
bolje u naprijed nastojati. 440
EUFETE:
Tvoji oklopi, tvoji dari
draži nam će veoma biti;
nu vitezu tvrđe stvari
bojne od časti nije na sviti.
JAZON :
Snažni Eurito i Anfidama, 445
u veselju svim općenu rvite se među vama
kroz junačku pes gvozdenu,
i neka vas jošte slide
Euricion, vaša dika, 450
slavni vitez Etulide,
ki je sunce svijeh bojnika.
Kaciga će lijepa, koju
skova Vukan djedu momu,
biti plata, tko u boju 455
izvrsniji bude ovomu.
I vi ostali zatočnici,
trud viteški kijem je mio,
družite se svi kolici
s ovijem, kijeh sam pribrojio, 460
er ne samo dobitnike
ja sam spravan počastiti,
neg viteze sve kolike,
u ovijeh igrah ki će biti.
ARGONAUTI:
Kreposno je tve nukanje, 465
svaki od nas da ga slijedi,
junačko .je dugovanje,
vrijedne vršit zapovijedi.
JAZON:
Sve što igara sred Grecije
na dan ovi mi činimo, 470
za stat odi veselije,
draga družbo, ponovimo.
Erkule će vitez znani,
ki ove igre iznašo je,
sa mnom sudac bit izbrani, 475
kako u slavno djelo svoje.
ERKULE:
Sve je lijepo, nu čim polje
šire i ljepše nać budemo,
da prikazat lašnje i bolje
igre naše tu budemo. 480
Ti Orfeo s Anfionom,
kijem iz usta med izhodi,
slatkijem glasom i romonom
lijep početak njim da odi.
Vi pjevajte prvi, a paka 485
razumni će Hiron pjeti,
komu slavnijeh od junaka
sveđ su djela na pameti.
Tri junačke zlatne čaše
ja ću vami na dar dati, 490
na čas Arga, plavi naše,
kojijem ćete napijati.
Anfion i Orfeo pjevaju na izmjenu.
ANFION:
Višnji Jove,
koj bogove
i vas ovi svijet gospodi, 495
uzdigo je
pjesni moje,
da za njima svak zahodi.
ORFEO:
Bog Apolo,
koji okolo 500
svega svijeta svijeteć grede,
poda meni
glas medeni,
stijene i dubja da me slijede.
ANFION:
Iste stijene, 505
zanesene
glasom slatke moje lire,
sa mnom išle
pak izišle
na tebanske jesu mire. 510
ORFEO:
Ako s tebe
grad od Tebe
bi sazidan slatkom lirom; divje ljudi
vrle ćudi 515
ja naučih živjet s mirom.
ANFION:
Ja mojima
građanima
put ukazah, s kijem se u skladu
bez sumnjive 520
smeće žive
u rodnomu lijepu gradu.
ORFEO:
Izvrsniji
i mirniji
građanskoga od života 525
ki vesela
živu sela,
gdi stoji prava svud dobrota.
ANFION:
Tvrdi gradi
od čeljadi 530
vladani su puni znanja,
a neznanijeh
u seljanijeh
nije kreposna djelovanja.
ORFEO:
Smeća i zloba 535
svako u doba
združena je s gradovima;
sred dubrava
blaga i prava
svoje stanje čeljad ima. 540
ANFION:
Sred gradova
nije vukova
ni nemile srde druge; a pastijeri
od zlijeh zvijeri 545
sve primaju jade i tuge.
ORFEO:
Ljudi štetni
i neumjetni,
često grade ki vladaju,
sve najgore 550
zvijeri od gore
svom naravi dobivaju.
ANFION:
Lijepe i mile
gradske vile
sunčanoga pune uresa, 555
svom dobrotom,
svom ljepotom
božice su od nebesa.
ORFEO:
Lijepos draga
i ćud blaga 560
od mlađahne pastijerice
pridobiva
i nadsiva
često gradske sve diklice,
ANFION:
Posred grada 565
lijepa i mlada
rodila se moja vila,
ka krepostim,
ka mudrostim
Paladu je pridobila; 570
nje su oči
od istoči
ponosite dvije danice,
svijetlo čelo
i veselo 575
dvor nebeski, sunce lice.
ORFEO:
U dubravi
dni boravi
Euridiče ma izbrana,
gizdavija 580
i milija
od ke lijepa nije Dijana;
svijetlo zlato
i bogato
nje su izvrsne rude kosi, 585
čisto krilo
mliko bilo,
posred usta rusu nosi.
Hiron pjeva pod arpu:
Ni gradovi, ni dubrave,
ni hvaljena jesu sela, 590
gdi mladosti nije zabave
na kreposna vrijedna djela.
Nastoj živjet časno iz mlada,
od isprazne dalek lasti,
porodnoga mjesta i grada 595
želi uživat prave časti.
Nijedna bolje stvar ne nuka
plemenito na činjenje,
vrijedna i dobra ko nauka
i kreposno odhranjenje. 600
Zaludu je svoje stare
duzijem redom na svem svijeti
brojit svijetle gospodare,
a nevrijedno pak živjeti.
Vas, vitezi plemeniti, 605
ki čim s plavim lijepom grete,
za zlaćeni run dobiti,
svijetla od zlata čas ištete;
ne toliko slavnijeh djela
krv kraljevska svud spjevana 610
u viteštvu šlje naprijeda,
plemenita koli odhrana.
Vidim, gdi vas u radosti
svijet pripijeva po sve vike
prave izglede svijeh kreposti 615
silna mora dobitnike;
vidim, gdi je plav hrabrena,
s kojom živu naši uresi,
najposlije prinesena
među zvizde od nebesi; 620
svijetlijeh kralja gdi sinovi
i visocijem rodom bani
čestiti su vitezovi
od zlatnoga runa zvani.
SVI TRI U JEDNO:
Tko kreposno žive i radi, 625
od svijeh hvaljen, drag svakomu,
čas neumrlu sebi gradi
i svom gradu rodjenomu.
KOR OD ARGONAUTA:
Svako u doba hvaljen veoma
prislatki će bit Orfeo, 630
prvi u sela ki pitoma
divju čelad jes priveo.
Ne manje ćeš, Anfione,
ti steć slavu pod nebesi,
gradske mire i zakone 635
ki najprvi našo jesi.
A i Hirona vrijedno svoje
uzvisitće djelovanje,
ki hrabrenijem mlacim poje,
što je junačko dugovanje, 640
Nu je veću čas dobio,
ki sred stari]eh davnijeh vika
naj prvi je sjedinio
s vjerenicom vjerenika.
Da ne iznađe on vez ovi, 645
ljudska narav kijem se vlada,
odkud sela i gradovi
na svijetu bi bili sada?
Od kakve bi čovjek cijene
bez sve ljubi mogo biti, 650
bez pomoći, bez odmjene,
bez razblude sve na sviti?
Kakva li bi mlados bila
lijepe dikle, koja uza se
ne ima svoga draga i mila, 655
s kijem mlađahna zabavlja se;
ki je miso nje izbrana
i požuda slatka i prava,
pokoj, rados, štit, obrana,
ures, dika, čas, i slava? 660
Još da.............................
samo da se među njima
mlad i mlada ne ugađaju
krepke vjere zakonima.
Bez jedinstva, bez ljubavi, 665
što bi bili, boga cijeća,
neg li suh panj u dubravi,
ali ugasla jedna svijeća?
Kako je žednu voda hladna,
kako je trudnu sanak zorni, 670
kako je žemba mirna i skladna
ljudem pokoj razgovorni,
od vječne je pače slave
rajski život i blaženi,
dva mlađahna ki borave 675
vjernijem srcem zaljubjeni.
Među onijem, ki uzroci
od kreposnijeh djela jesu,
i dobara iznašaoci,
od koristi ka vječna su, 680
u neumrloj živjet hvali
i mi ćemo po svem svitu,
ki smo prvi sazidali
plav od Arga glasovitu,
da se u našu krepos more 685
ljudski narod izgledati,
i brodeći sinje more
nove zemlje odkrivati.
