Iz daljine
Među rosnim cv'jećem, na pitomoj ravni,
Ja o tebi sanjam, moje milje bajno,
A slađana pjesma iz šumica tavni'
Podiže se k nebu u sunašce sjajno.
Uokolo mene gledam vite jele,
Što ponosno vrhom u nebo se penju,
A u polju mome, rumene i b'jele,
Uz pjevanje milo zlatno klasje ženju.
Po stazici uskoj, što iz gore vodi,
S punom korpom cv'jeća i jagoda rujnih,
Planinsko djevojče kao paun hodi,
A vjetrić joj mrsi pramen kosa bujnih.
Naokolo mirna seoca se b'jele,
Iz pastirske frule slatki glas se vije,
A strašivi zeko, letom lake str'jele,
Protrči kroz travu i u džbun se skrije.
Iz daljine ove ja ti širim ruke
I u sanku grlim struk tvoj, cv'jete bajni,
I dižem se s tobom kroz čarobne zvuke
U nebesa zlatna heruvima sjajni'...
U Glajhenbergu, 6 juna 1894.