Iz austrijske vojne 1866
(Iz Hrvatske)
Mili Bože! čim poče godina
Na hiljadu i osam stotina
Osam stotin' i šezdeset šesta,
Glas donese od istoka vila,
Da nam nije Italija mirna 5
Da mašira hrvatska krajina;
Mili Bože! što to biti može
Da se Francuz umirit' ne može?
Već on ište preko sinjeg mora
Trst i R'jeku, ćesarovu diku, 10
Senj bijeli u zemlji Hrvatskoj,
Zemlju Bosnu, ravnu Dalmaciju,
Dalmaciju do sinjega mora,
Slavoniju i s njom Ungariju;
Nigda toga predobiti ne će. 15
Kad bi kurva tako predobio,
Sinje bi nam more zatvorio,
Da ne može u krajinu ravnu
Rujno vino i b'jela pšenica.
U to vr'jeme, za dugo ne bilo, 20
Drat poteže u bijelu Beču,
Pozdrav nami od ćesara dođe,
Svu krajinu redom pozdravio:
„Oj Ličani, sivi sokolovi!
„Otočani na obraz junaci! 25
„Ogulinci, vazljubljeni sinci!
„I Slunjani, od oka puškari!
„V'jerno vas je porodila majka
„I krajina za diku držala,
„Od'te amo, moji sokolovi! 30
„Voziće vas vatreni volovi,
„Koji ne će slame niti s'jena,
„Nit' im mogu naškoditi vuci,
„Batalijon sav mogu povući.“
Knjiga ode od grada do grada, 35
Pa mi dođe do Karlovca grada
I na šake Majni obrštaru.
Kad je Majna knjigu otvorio,
Od obraza suze oronio,
Knjigu štije, drugih dvan'est piše, 40
Pa ih šalje do dvan'est kap'tana:
„Kapetani, sivi sokolovi!
„Kup'te vojsku sa četiri strane,
„Sve onako, kako knjiga kaže,
„Sve feltovce, mlađene junake, 45
„I trećake po izbor junake,
„Koji znaju talijanske pute.“
Kapetani razumješe glase,
Pa mi sablje pripasuju na se
I pale mi na larmu možare, 50
Kupe vojsku sa četiri strane,
Sve onako, kako knjiga kaže:
Sve feltovce mlađene junake
I trećake, po izbor junake,
Koji znaju talijanske pute.— 55
Maširaju Graničari mladi,
Mapiraju do Karlovca grada,
Graničaru puno srce jada,
Ostavljajuć' domovinu sada,
I na domu ostarilu majku, 60
Staru majku, ljubu previjernu,
Sitnu đecu, sirote nejake.
Tužna majka na postelji tuži,
Njojzi sinak desnu ruku pruži:
„Ostaj s Bogom, moja stara majko!“ 65
Ljuto kune ostarila majka:
„Italijo, grom te zapalio!
„Mnogu jesi rasc'jelila majku
„I sestricu u crno zavila,
„Vjernu ljubu u rod opravila. 70
„Vojujući s carem silujući.“
Tu junaci postaviše vojsku
I odoše do Udbine ravne,
Tu ostape do tri bijela dana;
Kad pasaše tri bijela dana, 75
Udariše svirke i kolike,
Izdadoše glase pre velike;
Tu junaci postaviše vojsku,
Maširaju do Karlovca grada.
Al' izlazi Majne obrštare, 80
Na zelenku, dobru konju svome,
I iznosi svilene barjake,
Pak je junak tiho govorio:
„Oj Slunjani, moja braćo draga!
„Slavu dajte Bogu jedinome 85
„I prisegu caru velikome,
„Da barjaka ostavit' ne ćemo,
„Do kap krvi i našega v'jeka,
„To je našla od starine dika.“
Maširaju Slunjani junaci, 90
Maširaju kroz Karlovac grade;
Pred njima je banda i muzika
I još tome Majna obpštare
Na zelenku, dobro konju svome;
I za njim se svilen barjak vije, 95
To je barjak drugog batoljona,
I odoše Baniji od grada,
I sjedoše u kola lagana
I odoše do Zagreba grada.
Vrlo ih je dočekao bane 100
Sa užinom i rujnijem vinom.
I tu vr'jeme za dugo ne bješe,
Svaki svoga mjesta potražiše.
I sjedoše u iste kočije,
I dođoše do Legrada grada; 105
Tu se, brate godno mjesto kaže,
Đe se Mura Dravom vodom slaže,
Jer je Sava zanosita jako,
Zanjela bi konja i junaka,
Kamo l' ne bi mlađena junaka. 110
Tu skrenuše od desna na l'jevo,
I odoše kroz tirolske strane,
Na šest mjesta kroz zemlju prođoše
I dođoše do Ljubljane grada;
Ljubljana im vino poklonila, 115
Tu ih tavna noćca uhvatila.
Promjeniše laganu kočiju
I odoše do Trijesta b'jela.
Tu je, brate, mjesto za junaka:
S desne strane more oklopilo, 120
A sa l'jeva te studene st'jene.
Al' govori malo i veliko:
„Mili Bože čudna Graničara!
„Kako će ga pregoreti majka?“
Tu ostaše tri b'jela mjeseca. 125
Al' govore grofi i trgovci:
„Mili Bože, na svemu ti hvala!
„Ko uhvati cara nemiloga,
„Ko uhvati barjak jal' lubardu,
„Ljepo ćemo njega darivati, 130
„Sve u zlatu stotinu dukata.“
U to vr'jeme za dugo ne bilo,
Al' eto ti jada iz nenada:
Crn se barjak preko neba vija,
On se vija, Trstu se navija, 135
Zanajviše gradu na kastele,
On ne laže, batalijon kaže,
Mili Bože, na svemu ti hvala!
Kad se dvije udariše vojske,
Kod Inđije, vode plavovite. 140
Vrla sreća naše poslužila:
Dv'je hiljade živi uhvatili,
Oj četiri na vodu nagnali;
Jošte, brate, ni broja se ne zna,
Koliko je poginulo glava. 145
Bog živio Albreht-generala!
Ćesareve vojske gospodara!
Od granice krilo učinio,
Po drumovi Švabe i Lobarde
A na prvo lovce vitoroge 150
Ot'o im je četrvest tovara,
Nit' je više, nit' se perom piše.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
