19.
Izgubljen
I
Zašto srce moje svud osjeća pustoš
U dvaestom ljetu?... Gdje su mili snovi,
Gdje mladost pusta? Kamo ljubav žarka, –
Proljeće života, mjesto tmina ovi ?!...
Ja žurih u svemu!... Ah, i život sami
Trošio sam naglo, krvnički i strasno;
Ja nijesam imô sažaljenja nikom
Ni sebi, ni Bogu, ni prirodi časno.
Bijah kô bogataš mahniti, obijesan,
Očevinu svoju što rasipa strasno,
Dokle jednog dana na ulici pade
Proseći za milost jadno i užasno...
... Ja sam prosjak hudi;
... Ja plačem i tražim
Od života život, koga bacih ludo
I sve što me silnim činjaše u njemu:
Ognjeve i bure, moje srce hudo!...
II
Šta ću ja ovdje, o, vi vječne moći,
U burnoj vrevi borbe i megdana?!
Kuda da idem? Kuda li ću poći
Putanjom oštrom sred sumornih dana?
Da l’ me ko traži? Da l’ ja kome trebam?
I šta će meni ova huka kleta?
Sâm sam i jadan, izgubljen i zgažen,
Kroz pustoš stupam bez vođe i mete:
Vjeru i ljubav zakopô sam davno,
Srušio sreću a i snove svete...
Što ću ja ovdje?!... O, vi vječne moći,
U burnoj vrevi borbe i megdana
Kuda da krenem? Kuda li ću poći
Sa potokom krvi iz dubokih rana?...
Leysin, u martu 1904.
