Izveštaj kapetana Marjanovića Mihailoviću od 6. novembra 1941.

ŠTAB ČETNIČKIH ODREDA

JUGOSLOVENSKE VOJSKE

ZA ČAČAK I OKOLINU

Pov. Br. 86

6 novembar 1941. g.

POLOŽAJ

Gospodine Pukovniče

Sinoć u 22,30 časova primio sam Vaše naređenje u pogledu zauzimanja Čačka Ja sam odmah izdao priloženu pismenu zapovest svima odredima koji su u toku jučeranjeg dana pristigli položajima okolo Čačka.

Detaljno sam bio upoznat i sa ranijim Vašim naređenjima u pogledu operacija oko Čačka sa kapetanom g. Derokom, pa mi nije bilo poznato da postoji neko naređenje za majora g. Đurića sem da on i dalje ostane na položaju kraljevačkom.

Kako vidite iz priloženog pisma poručnika g. Katanića, major g. Đurić saopštava da on preuzima komandu nad svim trupama koje operišu okolo Čačka.

Da li se ovde radi o nekom naknadnom, meni nepoznatom, naređenju ili major g. Đurić želi sam na svoju ruku ovo da radi? Zato Vam obzirom na hitnost i preku potrebu da se ne izgubi u vremenu i u Čačku kao i u Kraljevu, šaljem ovaj akt kao i izveštaj o preduzetim merama kako ne bi sebe doveo pred Vama do odgovornosti.

U pogledu stanja ovde na periferiji Čačka, gde se ja nalazim sa Štabom, kao i u okolini izveštavam sledeće:

Partizani su obezglavljeni. Mnogo su se uplašili i jučer su meni uputili jednog oficira koga su bili uhvatili, sa željom da pregovaraju. Ja sam sve to odbio postavljajući im zahteve za koje sam bio siguran da neće prihvatiti, jer bi to značilo njihovu kapitulaciju i polaganje oružja. Ovim sam hteo da dobijem u toku jučerašnjeg dana u vremenu zbog pristizanja naših glavnih snaga sa pravca Kraljevačkog fronta.

Najpogodnije vreme i prilika da se ovlada Čačkom bila je u toku ove noći, odnosno jutra (5/6) ali kako vidite onemogućen sam.

Partizana u Čačku nije bilo u naročito velikom broju no danas će verovatno stići pojačanja svih onih sa kraljevačkog fronta kao i njihova pojačanja sa drugih položaja.

Kod partizana oseća se neko vrenje jer nam opet prilaze i to partizaniseljaci, tako da u njihovim jedinicama primećuje se mali broj seljaka kao i deca koja uopšte nisu služila vojsku. Mnogi partizani izjavljuju da oni neće da pucaju na svoju braću, te smo propustili situaciju kada smo mogli zauzeti Cačak bez gotovo ikakvih žrtava. Sa kapetanom g. Derokom danas ću uspostaviti ličnu vezu da proverim da li major g. Đurić stvarno ima neko Vaše ovlašćenje ili ovo radi na svoju ruku, obzirom što mi je poznato kako ste Vi ranije u pogledu Čačka i odbrane Kraljeva pismeno naređivah.

Partizanske vođe prilikom napada na Čačak mene su obeležili kao glavnog krivca i osudili me na smrt. Čak su i govori držani protiv mene, jer da sam krivac zbog prelaza njihovih ljudi u našu organizaciju.

U samoj varoši Čačku partizani su ponovo pohapsili viđeni je trgovce i oficire koji nisu uspeli da se izvuku. Njihov glavni komandant trupe zvani »Molo« kao i Vuk Stojić i Đurakić, komesari i mračni tipovi pored još dosta njihovih vođa uhapšeni su. Zato oni su sinoć pohapsili sve oficirske porodice u varoši.

Kod Jeličkog odreda, zbog prisustva majora g. Đurića, primećuje se ponovno negodovanje, koje može ponovno da dovede do izvesnog razmimoilaženja. Pre nekoliko dana lično sam izvešten od majora g. Durića da je na njega pokušan atentat iz neposredne blizine.

Prilazem Vam jedan letak koji se širi u varoši i okolini među stanovništvom.

U prilogu, takođe dostavljam zapovest koju sam izdao u toku noći, a po prijemu Vašeg naređenja za zauzimanje Čačka. Takođe prilazem i odgovor majora g. Đurića upućen preko poručnika g. Katanića, kao i moje pismo koje sam uputio poručniku g. Kataniću kao odgovor na isto. Sem toga uputio sam i jednog mog oficira da detaljnije ispita razloge koji su rukovodili majora g. Đurića da ne izvrši Vaše naređenje.

Komandant—kapetan I klase Bogdan Marjanović

P.S.

Napominjem komandantu, da poručnik g. Katanić nije hteo izvršiti tri moja naređenja 4. ovog meseca kada sam mu naređivao da sa svojim jedinicama krene samnom u napad na Čačak, već je dozvoljavao celog dana da se partizanske trupe okupljaju oko kasarne i istu opsednu. Isto tako noću 3 ovog meseca kad sam tražio od njega da napadamo Čačak izjavio je da mu je ljudstvo umorno. Međutim, az izveštaja njegovih ljudi dobio sam utisak da se sa mojim predlogom bio saglasio Mojsilović no on je to odbio da uradi i govori se da je Mojsilović zbog toga otišao u nepoznatom pravcu.