Ivan Senjanin vadi iz tamnice Desancića Luku

* * *


Ivan Senjanin vadi iz tamnice Desancića Luku

0001 Sve u Senju piva i popiva
0002 Dolič majke Desančića Luke;
0003 Ona tužna po Senju hodala,
0004 Od mehane do mehane hoda,
0005 Sve mehane pune su Senjana.
0006 Kad je ušla u jednu mehanu,
0007 Ali u njoj Senjanin Ivane,
0008 S njime pije trideset Senjana.
0009 Ivan pije vino i popiva,
0010 Kuka majka Desančića Luke,
0011 I unišla u mehanu bilu
0012 I Ivanu božju pomoć dala:
0013 „Bog pomozi, senjski kapitane!”
0014 Ivan se je na noge skočio,
0015 I on staroj boga otprimio:
0016 „Bog pomogo, moja stara nane,
0017 Stara nane pobratima moga,
0018 Pobre moga Desančića Luke!”
0019 I nalio punu čašu vina,
0020 Pa je pruži Desančića majki:
0021 „Na-de, stara, popij čašu vina!”
0022 Ali mu je stara govorila:
0023 „O Ivane, senjski kapitane,
0024 Crn ti obraz na obadva svita!
0025 Ti u Senju pivaš i popivaš,
0026 A moj kuka u tavnici Luka
0027 U Tominji više Banjaluke.
0028 Evo ima već devet godina,
0029 Da on tamni u Tominji kuli.
0030 Da ti jesi na mistu njegovu,
0031 Il bi Luka izgubio glavu,
0032 Il tamnice tebe oprostio.”
0033 Kad to čuo Senjanin Ivane,
0034 U obrazu boju prominio,
0035 Pomodrio, pa pocrljenio,
0036 Pa je junak na noge skočio,
0037 I on ode dvoru bijelome.
0038 Kad je došo kuli od kamena,
0039 Opaljuje kratka dževerdana.
0040 Kad mu puče kratak dževerdane,
0041 Otpukoše avlijnske lubarde.
0042 Kad pukoše nakulski mužari,
0043 Otpukoše avlijske lubarde.
0044 Ivan uze krstaša barjaka,
0045 Iznese ga na beden avliji,
0046 I pod barjak kupio junake;
0047 Sakupio mlađanih Senjana
0048 Tri stotine i više junaka.
0049 Kada su se momci sakupili,
0050 Onda im je Ivan govorio:
0051 „O Senjani, moja braćo draga,
0052 Sad koji će sa mnom putovati
0053 A od Senja do Tominje kule
0054 Da iz kule Luku izvadimo?
0055 Koj ne žali sada poginuti,
0056 Nek ujutro na rakiju dođe!
0057 Sutra ćemo tamo putovati.”
0058 To im reče, u kulu otiđe.
0059 Večer mu se bila samrknula,
0060 Noć noćio, pa je podranio,
0061 Barjak nosi na beden avliji,
0062 I pod barjak dolaze Senjani.
0063 Kad Ivane iz kule izađe
0064 Pod barjakom brojiti Senjane:
0065 Sedamdeset i sedam junaka,
0066 Što Ivanu na rakiju dođe.
0067 Pa popiše u Senju rakiju
0068 I pođoše uza Senjsku dragu.
0069 Najstrag ide uskok Radovane
0070 I tri goni za Senjani jarca.
0071 Kad Ivane na Vratnik izađe,
0072 Tu ustavi mlađane Senjane.
0073 Dostiže ih uskok Radovane;
0074 Čim ih stiže uskok Radovane,
0075 On osiče od borića granu
0076 I jednoga ufatio jarca,
0077 Živu njemu kuke prorizao,
0078 Na borić je njega obisio,
0079 Pa Senjanom Rade govorio:
0080 „Vidite li, mlađani Senjani?
0081 Kad dođemo do Tominje kule,
0082 Mogli bi nas pofatati Turci
0083 ’vako žive na drvljad višati.”
0084 Kad to čuli mlađani Senjani,
0085 Petnaest se namah natrag vrati.
0086 Ivan opet društvo podignuo,
0087 S njime ide do Drenova klanca
0088 I tute je društvo ustavio.
0089 Jopet Rade jarca ufatio
0090 I zaklao među Senjanima,
0091 I njima je Rade govorio:
0092 „Kad dođemo do Tominje kule,
0093 Mogli bi nas pofatati Turci
0094 I ovako sve poklati mlade.”
0095 Kad to čuli mlađani Senjani,
0096 Dvaest i pet njih se natrag vrati,
0097 Ono drugo s Ivanom otiđe.
0098 Kad su došli u Jurjeve stine,
0099 Ivan jopet društvo ustavio,
0100 Rade trećeg jarca ufatio,
0101 Živa jarca na mihe derao
0102 I Senjanom Rade govorio:
0103 „Bora vami, mlađani Senjani,
0104 Kada naske pofataju Turci
0105 Kod proklete kod Tominje kule,
0106 Žive će nas na mihe derati.”
0107 Kad to čuli mlađani Senjani,
0108 Trideset se namah natrag vrati,
0109 S njima s’ vrati Senjanin Juriša.
0110 Ivan ode do kule Tominje,
0111 S njim ne ode neg’ sedam Senjana.
0112 Ide s njime mali Radojica,
0113 S Radom ide uskok Radovane,
0114 I s njim ide Pletikosa Rade,
0115 I s njime je Vide Žeravica,
0116 S njima ide Petre Mrkonjiću
0117 I sinovac Senjanin Ivana
0118 Po imenu Senjanin Tadija,
0119 A pred svima Senjanin Ivane.
0120 Uniđoše u goru Kapelu,
0121 Kapelu su goru prelazili
0122 I sađoše u grlo Željave.
0123 Danom idu kroz goru zelenu,
0124 Noći tavnom preko polja ravna.
0125 Zdravo Ive k Izačiću dođe,
0126 Izačić je malo natfatio.
0127 Svu noć ide Senjanin Ivane,
0128 Na Krupi je Unu prebrodio,
0129 Dan svanuo, Ivan u lug zađe.
0130 Bilim danom kroz goru hodio;
0131 Danak prođe, tavna noćca dođe,
0132 Eto Ive na polje izađe.
0133 Noćom ide preko polja ravna,
0134 Polje prođe, bijel danak dođe,
0135 Ivan zađe u Timar planinu.
0136 Danom ide kroz Timar planinu
0137 Do poljane više Banjeluke
0138 I do blizo već Tominje kule.
0139 On ne smide na polje izaći,
0140 Već u gori noćcu prenoćio,
0141 Pokraj puta busiju metnuo.
0142 Mili Bože, čuda velikoga!
0143 Tko ć’ ujutro putom udariti,
0144 Na Ivana najpr’je nagaziti?
0145 Vlaška baba najpr’je udarila,
0146 Na Ivana ona nagazila:
0147 Baba lipo odivena bila.
0148 Kad je vidje Senjanin Ivane,
0149 U gori se na noge skočio,
0150 I pred babu na put izletio:
0151 Milo mu je, đe je je vidio.
0152 Babu k sebi u goru svratio,
0153 I doveo među svoje društvo.
0154 Kako je je u goru svratio,
0155 Mota Ivan svoju kabanicu
0156 I na nju je babu posadio.
0157 Sazuva joj bječve i opanke,
0158 Njoj sazuva, a sebi obuva;
0159 Pa joj svlači modroga zubuna,
0160 Otpasa joj iverušu pregu,
0161 Raspasa joj šarenu tkanicu,
0162 Skide s babe napravom košulju.
0163 S’ sebe skide junačko odilo,
0164 Pa oblači napravom košulju,
0165 Opasa se šarenom tkanicom
0166 I pripasa iverušu pregu
0167 I oblači modroga zubuna.
0168 Na dvoje joj perčin razdvojio,
0169 Uze babi dvoje uplitnjake,
0170 U svoje ih kose on upleo.
0171 On se splete ka’ i vlaška mlada,
0172 Skide s bake bilu povezaču,
0173 Njom se pokri Senjanin Ivane.
0174 Kad se Ivan lipo opravio,
0175 Momče mlado od sebe prikladno,
0176 Vlaške bake roba mu pristala,
0177 I on uze svoju kabanicu,
0178 U nju vlašku zagrnuo baku,
0179 Pa je svomu društvu govorio:
0180 „Čujete li, šest mojih drugova,
0181 Sad čuvajte ove vlaške bake,
0182 Čuvajte je, ne šal’te se glavom!”
0183 On uzimlje šarenu torbicu,
0184 U nju meće do tri oke mesa
0185 I četiri liba bijeloga,
0186 Sedam oka vina črljenoga,
0187 I metnuo gvozdenu turpiju,
0188 I uzeo gvozdenu ćuskiju,
0189 Za vrat je je pod zubun metnuo,
0190 Pod tkanicu zadio ćuskiju.
0191 I torbicu Ivan uprtio,
0192 Pa on pođe iz Timar planine,
0193 Pa on ide preko polja ravna
0194 Do Tominja od kamena kule.
0195 Kad je došo do Tominje kule,
0196 U lipo je doba dolazio,
0197 Kad su Turci za užinom bili,
0198 I on ide u kulu begovu.
0199 U Ivana dobra sreća bila:
0200 Bega nije kod kule kamene
0201 Van je sama begovica bila.
0202 K njojzi dođe Senjanin Ivane,
0203 Božju joj je pomoć nazivao:
0204 „Bog pomozi, begova gospojo!”
0205 Gospoja mu boga otprimila:
0206 „Bog pomogo, vlaška dijevojko!
0207 Oklen jesi, senta kojega si,
0208 Kud li si se mlada podignula?”
0209 Njojzi Ive tiho odgovara:
0210 „Vaj, bora ti, begova gospojo!
0211 Ja ne znadem nikada, oklen sam,
0212 Ni koga sam roda i plemena;
0213 Iza majke nejaka ostala,
0214 Tuđe su me majke othranile;
0215 Sad se digla, da idem po svitu,
0216 A od tuđe sve do tuđe majke.”
0217 Al joj veli begovica mlada:
0218 „Bora tebi, lijepa djevojko,
0219 Ako tebe tuđe hrane majke,
0220 Ti si lišca bila i rumena,
0221 Ka’ da si ga, draga, odgojila
0222 Senjskim vinom u Senju kamenu.”
0223 Ali veli Senjanin Ivane:
0224 „Nisam Senja nikada ni čula,
0225 A kamoli u njem vino pila.”
0226 Onda veli begova gospoja:
0227 „Sidi, draga, pa ćeš užinati.”
0228 Ivan side; dade mu užinu,
0229 Napoji ga vina crljenoga.
0230 Eglen-divan s njime divanila,
0231 Pa joj veli Senjanin Ivane:
0232 „Bora tebi, draga begovice!
0233 Evo ima dvadeset godina,
0234 Da ja idem po ovome svitu,
0235 Jošte sužnja ja vidila nisam,
0236 Neg čula sam, đe ljudi divane,
0237 Da u tvoga silen Alibega
0238 Ima jedan sužanj u tavnici:
0239 Bi l’ mi dala ključe od tavnice,
0240 Da ja vidim sužnja nevoljnoga?”
0241 Prevari se, ujede je zmija,
0242 Dade njemu ključe od tavnice.
0243 Ivan ide u tavnicu kletu,
0244 U njoj vidi Desančića Luku.
0245 Ah, kakav je, žalosna mu majka!
0246 Kose su mu, stere ih poda se,
0247 Brada mu je, pokriva se njome,
0248 Nokti su mu, orati bi mogo.
0249 Kad mu dođe Senjanin Ivane,
0250 Božju mu je pomoć nazivao:
0251 „Bog pomozi, slatki pobratime!”
0252 Luka mu je Boga otprimio:
0253 „Bog pomogo, senjski kapitane!
0254 Koje su te donijele vile?
0255 Bježi, pobro, ako Boga znadeš!
0256 Bježi sada bigom bez obzira,
0257 Ne gub’ sebe ti poradi mene,
0258 Ja svakako izgubit ću glavu.”
0259 Ivan spusti šarenu torbicu,
0260 Pa je dade pobratimu svome:
0261 „Na-de, pobro, pa se napij vina,
0262 I naji se mesa i pogače!
0263 I evo ti gvozdene turpije,
0264 Pa ti skidaj gvožde sa sebeka!
0265 I evo ti gvozdene ćuskije.
0266 Sad znadeš li, slatki pobratime,
0267 S koje strane najtanja je kula,
0268 Ondje kopaj gvozdenom ćuskijom.
0269 Doveče ću ja s’ Senjani doći,
0270 I izvana ja ću je kopati,
0271 Ne bi li te kule oprostio
0272 I proklete te turske tavnice.
0273 Jal ću s tobom glavu izgubiti,
0274 Jal ću tebe ja u Senj savesti.”
0275 Al mu veli Desančiću Luka:
0276 „Pobratime, Senjanin Ivane!
0277 Ja ne vidim sunca ni miseca,
0278 Niti vidim ikog od Turaka,
0279 Van ujutro, kada svane dane
0280 I prolaze na vodu divojke
0281 Pokraj ove proklete tavnice.
0282 Čini mi se, kad pod podne dođu,
0283 Onda od njih čujem žuberkanje,
0284 Po tom znadem, đe ’e najtanja kula.”
0285 To rekoše, pa se rastadoše.
0286 Ide Ivan begovoj gospoji,
0287 Predade joj ključe od tamnice,
0288 Pa gospoji Ivan govorio:
0289 „Bora tebi, begova gospojo!
0290 Vidila sam sužnja u tavnici,
0291 Strašan li je, žalosna mu majka!
0292 Od njega se jesam prestrašila.
0293 Da sam znala, ne bi ga gledala.
0294 A đe ti je beg Alibeg, draga,
0295 Kad ga nije s tobom za užinom?
0296 Ona veli Senjanin Ivanu:
0297 „Begovi se Vlasi zavadili,
0298 Beg u Vlahe tamo odletio,
0299 Ne bi li ih kako pomirio;
0300 Ne će doći tri bijela dana.”
0301 Tad se diže Senjanin Ivane
0302 I on pođe iz begova dvora,
0303 Begovici Ivan govorio:
0304 „Zbogom ostaj, begova gospojo!
0305 Lipo tebi na užini fala,
0306 Jer si mene dobro nahranila
0307 I crljenog vina napojila.”
0308 Ona uze do tri madžarije
0309 I darova Senjanin Ivana.
0310 „Na-de, draga, kupi robe na se,
0311 Pa sad hajde u sto dobrih časa!”
0312 Ivan ode iz begova dvora
0313 Preko polja u Timar planinu.
0314 Kad je Ivan društvu dolazio,
0315 Vlašku babu on kod društva nađe,
0316 Skida s’ sebe njezino odilo,
0317 Ivan skida, a baba oblači.
0318 Kad se baba lipo opremila,
0319 Ivan zađe rukom u džepove,
0320 Pa izvadi do sedam dukata
0321 I on staru darovao baku:
0322 „Na-de, stara, do sedam dukata,
0323 Pak ti hajde sada putovati,
0324 Al ćeš meni tvrdu viru dati,
0325 Da me niđe ti odati ne ćeš,
0326 I nikome kazivati za me!”
0327 Baka njemu tvrdu viru dala:
0328 „Ne ću, dragi, viru ti zadajem,
0329 Makar namah nezdrava hodila.”
0330 Ode baka putom kroz planinu,
0331 Ivan noć je u gori čekao.
0332 A kad mu se večer samrknula,
0333 Ivan svoje društvo podignuo,
0334 Pak on ide do kule Tominje.
0335 Kopa kulu Senjanin Ivane,
0336 Otkud mu je kazivao Luka
0337 S one strane, đe ’e najtanja kula
0338 Kopa Ivan izvana s’ Senjani,
0339 Kopa Luka iz tamnice tavne:
0340 Više je je prokopao Luka,
0341 Neg izvana svih sedam Senjana.
0342 Kad su momci prokopali kulu.
0343 Kroz rupu se promolio Luka,
0344 I pružio obe bile ruke.
0345 Ivan ga je za njih ufatio,
0346 I kroz zid ga iz kule vadio.
0347 Dokle ga je Ivan izvukao,
0348 S rebara mu kožu ogulio.
0349 Bježi s Lukom preko polja ravna,
0350 Eto zore i bijela dana.
0351 Ni po polja nije ujagmio,
0352 A Alibeg već kuli stignuo
0353 I kulu je konjem obletio.
0354 Kad al kula bila prokopata:
0355 U njoj nije Desančića Luke!
0356 I Alibeg s trideset delija
0357 Poljem leti i ćera Ivana:
0358 Pod gorom je njega dostignuo.
0359 Tu Ivane Luku ostavio,
0360 Sa Senjani u goru bjegnuo,
0361 A Alibeg k Luki dopanuo,
0362 Pa mu kosu na unkeš vezao
0363 Uz konja ga niz polje gonio.
0364 Stoji dreka uz dorata Luke,
0365 Kuka, plače i kune Ivana:
0366 „O Ivane, prokleto ti bilo!
0367 Što me nisi na miru pustio?
0368 Al kad si me jadna izvadio,
0369 Pa me smiro Turkom ostaviti,
0370 Što mi nisi glavu odsikao?”
0371 Kad to čuo Senjanin Ivane,
0372 On je društvu svome govorio:
0373 „O družino, braćo moja draga!
0374 Bolje nam je svima izginuti,
0375 Neg s’ sramotom u Senj dolaziti.
0376 Svaki hvataj svoju britku ćordu,
0377 Da otmemo od Turaka Luku!”
0378 Za britke se pojagmiše ćorde.
0379 Da je kome stati pa gledati,
0380 Kad skočiše iz gore Senjani
0381 S golim ćordam’ na polje široko,
0382 I na polju dostigoše Turke!
0383 Dok se momci jednom okrenuli,
0384 Pogubiše trideset delija.
0385 Uteče im silen Alibeže,
0386 I uz konja on odvede Luku.
0387 Al poteče Petre Mrkonjiću,
0388 I za njime mali Radojica,
0389 Dostigoše silen Alibega:
0390 Petre fata pod njime dorata,
0391 Rade begu odas’ječe glavu;
0392 S njega skida divan-kabanicu,
0393 Pa vrgoše na dorata Luku,
0394 I odoše u Timar planinu.
0395 Idu oni i noćom i danom,
0396 Dok dođoše Senju kamenome.
0397 Zdravo Ivan na Vratnik iziđe
0398 S’ svojim društvom i izvede Luku.
0399 Kad izišo on na vrh Vratnika,
0400 On poteže dugu granaliju
0401 Od dva grla, od četiri zrna,
0402 Granaliji plahu vatru dade,
0403 Puče puška, vavik mu pucala!
0404 Ode jeka povrh Velebita,
0405 Glas se čuo k Senju kamenome.
0406 Poznadoše u Senju Senjani
0407 Glas od duge puške Ivanove,
0408 Sve izašlo malo i veliko:
0409 Što je muško, pred grad izlazilo,
0410 Što je žensko, gradu po bedenu.
0411 Kad ’rupio Senjanin Ivane,
0412 I on vodi Daničića Luku,
0413 Veselo ga čekaju Senjani,
0414 A gledaju Senjkinje divojke.
0415 Ne gledaju Luke, ni Ivana,
0416 Već gledaju malog Radojicu
0417 I na njemu divan-kabanicu,
0418 Pa govore Senjkinje divojke:
0419 „Bože mili, kršne kabanice,
0420 Na onome malom Radojici!
0421 Rade malen, duga kabanica,
0422 Da prekroji, dvije bi mu bile!
0423 Da je ona na našemu Juri,
0424 Tad bi ona na junaku bila!”
0425 Al im veli mali Radojica:
0426 „Ne budal’te, Senjkinje divojke:
0427 Đe se kroje ’vake kabanice,
0428 Tu junaci krvave desnice!”
0429 Uđe Ive i dovede Luku
0430 I dade ga ostariloj majci;
0431 Jedva majka dočekala sina.
0432 I Luka je u Senju živio
0433 Posl’je toga trideset godina.


Izvor

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940.