* * *
[Znaš li dragi kad se zagdedasmo]
Znaš li dragi kad se zagdedasmo
Jedno drugom vjeru zadavasmo,
Tvrđa bješe vjera od kamena
Danas nam je mekša od pamuka,
Jer si dragi vjerom prevrnuo, 5
Bolesna te prevrtala majka
Od Mitrova do Đurđeva danka
Svud ti majka lijeka tražila,
I od mene i od moje majke
Ja imala ja ti ga ne dala 10
Već ti dala od čeg boli glava
Čubre trave i koprive šare.
Sunce zađe a mjesec izađe
Jovo Maru na vodici nađe
Bjelo joj je obljubio lice. 15
Cvili plače plemenita Mara
Avaj meni do Boga miloga
Ko će kazat miloj majci mojoj
Da je moje lice obljubljeno?
Tješio je čelebija Jovo 20
Šut ne plači plemenita Maro
Ja ljubio ja ću i kazati!
Pa on odve zlato Maru dvoru.
Iz zbirke Ćorđa Petrovića, protođakona.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Bosanska vila, godina I, broj 9, Sarajevo, 1. maja 1886, str. 141.
