Zmaj-Ognjen Vuk
0001 Zagudio slijepi Grgure,
0002 zagudio na vrata od kule,
0003 uz gusle se slijep razgovara:
0004 "Fala bogu, fala istinome,
0005 al’ je vedro, ali je oblačno,
0006 što su moje gusle objužile?"
0007 A veli mu Anđelina ljuba:
0008 "Jeste vedro, a nije oblačno,
0009 što l’ su tvoje gusle objužile,
0010 objužile od suzah mojijeh;
0011 ako plačem i nevolja mi je,
0012 imali smo jedno muško čedo,
0013 a prokleta Đurova Jerina,
0014 ona ga je kazala Turcima,
0015 hote ni ga povest kleti Turci."
0016 Njojzi veli slijepi Grgure:
0017 "Čuješ li me, Anđelina ljubo!
0018 Ajde uzmi ti to čedo ludo
0019 pa ga vodi u Leđenu gradu,
0020 a na ime Vukašinu kralju,
0021 od mene mu bogom pobratimstvo,
0022 a od tebe bogom posestrimstvo,
0023 vijetaj mu tri tovara blaga
0024 i suviše tri bijela grada
0025 da ga hrani i odazla brani."
0026 Ponese ga, riječ ne učinje,
0027 dokle dođe u Leđenu gradu,
0028 donese ga k Vukašinu kralju,
0029 vijeta mu bogom posestrimstvo,
0030 od Grgura bogom pobratimstvo,
0031 još mu daje tri tovara blaga,
0032 i suviše tri bijela grada,
0033 a tu joj se kralje odgovara:
0034 "Ne mogu ti čedo prifatiti,
0035 strah me caru e ću s’ omraziti."
0036 Natrage se plačući vratila,
0037 dokle dođe na svoje dvorove
0038 pa kažuje slijepom Grguru.
0039 Opet Grgur njojzi govoraše:
0040 "Nos’ ga opet u Leđenu gradu,
0041 vijetaj mu pet tovarah blaga
0042 i suviše pet gradovah mojih."
0043 Ponese ga opet u Leđenu,
0044 dokle dođe u Leđenu gradu,
0045 vijeta mu bogom posestrimstvo,
0046 od Grgura bogom pobratimstvo,
0047 još mu dade pet tovarah blaga
0048 i suviše pet b’jelih gradovah,
0049 jedva joj ga kralje prifatio.
0050 Ona pođe na svoje dvorove,
0051 a kralj rani to dijete ludo.
0052 Kad dijete b’ješe od krštenja,
0053 dovedoše i popa i kuma,
0054 te krstiše ono d’jete ludo,
0055 divno su mu ime izabrali,
0056 divno ime Zmaj-Ognjeni Vuče.
0057 Kad on bješe od godine dvije
0058 kano drugo je od pet godinah,
0059 kad imaše pet godinah danah,
0060 kako drugo od deset godinah,
0061 kad napuni do deset godinah,
0062 poče nosit svijetlo oruže
0063 pa iđaše na mejdane često,
0064 a svoje se stignuo pameti,
0065 jednom kralju konja dovatio
0066 pa se turi konju u ramena,
0067 e ga igra pod Leđenom gradom,
0068 dogoni ga do bijele kule,
0069 a izide kraljeva kraljica
0070 i njemu se nisko poklonila:
0071 "Skin’ se s konja, ognjaniti Vuče,
0072 evo tebi od zlata košulja!"
0073 Za to Vuče ne obrće glavu,
0074 no bijaše konja mamuzama,
0075 dogoni ga do bijele kule,
0076 a izide Vukašine kralje
0077 i govori ognjanitu Vuku:
0078 "Skin’ se s konja, ognjaniti Vuče,
0079 a evo ti o’ zlata jabuka!"
0080 Za to Vuče ne obrće glave,
0081 nego Vuče tako govoraše:
0082 "A đavole sve babovo blago,
0083 đe izjedoh blago i gradove,
0084 a u malo danah i godinah!"
0085 Njemu veli Vukašine kralju:
0086 "Skin’ se s konja, ognjeviti Vuče,
0087 prosto tebi blago svekoliko,
0088 i prosto ti bijeli gradovi!"
0089 Tade konja odjahuje Vuče
0090 pa se bješe poklonio kralju,
0091 celiva ga u skut i u ruku,
0092 a veli mu Vukašine kralju:
0093 "Čuješ li me, Zmaj-Ognjani Vuče!
0094 Daj ti mene božu vjeru tvrdu
0095 ako bi mi bio za potrebu,
0096 da mi dođeš za nevolju, Vuče!"
0097 Njemu Vuče božu vjeru daje
0098 da ga nigda zaboravit neće,
0099 pak s’ otole Vuče podignuo,
0100 zdravo dođe na svoje dvorove.
0101 Ono doba stade nekoliko,
0102 kupi vojsku Vukašine kralju
0103 te on hara careve gradove,
0104 dokle Spljetu dođe bijelome,
0105 kralj ga bio tri mjeseca danah,
0106 ne odbi mu klaka ni pržine,
0107 a nekali da on grada primi,
0108 no od jada ni živjet ne more
0109 od nekaka popa Splećanina,
0110 svako jutro siječe mu vojsku,
0111 dokle kralju stade bježat vojska.
0112 Kralj je sitnu knjigu nakitio
0113 te je šilje ognjevitu Vuku:
0114 "Znaš ka’ si se mene zafalio,
0115 da me nigda zaboravit nećeš,
0116 hodi dođi Spljetu bijelome."
0117 Knjiga dođe ognjanitu Vuku,
0118 e on hita noću bez mjeseca,
0119 u samnuće pod grad dohodio
0120 pa najkrajnji čador razapeo,
0121 pod šatorom pije rujno vino.
0122 A kad savnu i ogrija sunce,
0123 ali veli pope Splećanine,
0124 te on svojoj ljubi besiđaše:
0125 "Hajd’ izidi gorje na čardake,
0126 te ti prebroj kraljeve šatore,
0127 je li koji manje osamnuo."
0128 Gor’ izide, riječ ne učinje,
0129 a prebroji kraljeve čadore,
0130 al’ je više jedan osvanuo
0131 i pod njime jedno čado ludo,
0132 da je ljepše od jabuke zlatne,
0133 pa potrča popu u odaju,
0134 pa mu što je i kako je kaže,
0135 još se njemu tvrdo zamoljela,
0136 i tvrđe ga bješe zakumljela.
0137 "Nemoj ono čado izgubiti,
0138 no vodi ga na naše dvorove,
0139 da ni đecu u bešiku šika."
0140 Pop uzjaha konja debeloga,
0141 pa izide na vrata od grada,
0142 koliko je silan i bijesan,
0143 na konja je noge prekrstio,
0144 a igra ga poljem zelenijem,
0145 no skočio Zmaj-Ognjani Vuče,
0146 hitio se konju na ramena,
0147 on poćera popa Splećanina,
0148 za perčin ga živa ufatio,
0149 sabljom mahnu osječe mu glavu,
0150 ponese je Vukašinu kralju,
0151 te je bješe njemu darovao:
0152 Dok se kralju halaknula vojska,
0153 poharaše bijeloga grada
0154 i zdravo se otle povratiše,
0155 svak na svoje pođoše dvorove.
0156 Vjernu drugu vjera i pomaže,
0157 bog je vjera, o bogu je duša,
0158 i mi, družbo, zdravo i veselo!
