* * *
Zla zaova
Žnjetvu žnjela snaha sa đeverom,
Kako koju narukvu žnjejaše,
Svaku snaha na đevera baca
Od milosti i više ljubavi.
Ona misli, niko je ne vidi, 5
Al' je gleda mila zaovica,
Pa utrča u bijele dvore,
Pa doziva svoju staru majku:
„O Bogu ti, moja stara majko!
„Kaži mene bilja od omražja, 10
„Da omrazim snahu sa đeverom.“
Njojzi viče ostarala majka:
„Muči šćeri, dugo jadna bila!
„Kuda će ti i sreća i duša,
„Da omraziš snahu sa đeverom? 15
„Kad ti stečeš miloga đevera,
„Milij' će ti i od brata biti.“
Đevojka se ražljutila teško,
Jedva čeka, da joj noćca dođe;
Otrov snahi vodom doranila, 20
Pokrila je po kuli konope,
Da joj bratac vode ne zafati.
Pa kad snaha u dvor ulazila,
Dava otrov u zlatnu fildžanu:
„Na ti, snaho, napij se vodice, 25
„Ljuto si mi trudna i umorna.“
Birdem popi, birdem je umrla,
Nju mi žali mlađahni đevere:
„Bog t' ubio, moja mila sejo!
„Ti ne stekla nikad sreće tvoje! 30
„Niti stekla ručnoga đevera!
„Kad ga stekla, očim' ga ne vid'la!
„A duša ti raja ne viđela!“
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 147-148.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 556-557.
