Zlatno sedlo po vodi plivaše
Zlatno sedlo po vodi plivaše,
Meho konja po polju igraše;
beg Mustaj-beg abdest uzimaše,
nevista mu mahramu držaše.
Beg Mustaj-beg nevi govoraše: 5
"Lipa ti si, moja nevjestice!
Da mi hoće taka biti ljuba,
livša bi mi od sveg svita bila,
draža bi mi od sveg roda bila!"
Zastidi se mlada nevistica, 10
pa mu baci na rame mahramu,
savi skute, pobiže uz pute,
pa uteče u bijele dvore.
Beg u kulu, a neva iz kule,
ona sađe na mermer-avliju, 15
na studen' se stinu naslonila,
studen-stini tiho govorila:
"Studen-stino, studena ti li si,
još je moje srce studenije,
što mi reče diver Mustaj-beže! 20
Nemam majke, da joj jade kažem,
jadna mi je na daleko majka,
ni sestrice, da joj se potužim,
jadna mi je na daleko seka!
Da ja kažem begu Mehmed-begu, 25
među se se braća zavaditi,
zavaditi, pa se omraziti!"
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
