* * *
Zlatija i Mujaga
Vezak vezla Zlatija đevojka
na đerđefu, u bijelu dvoru,
dok doleće zelena jabuka,
te je Zlati u krilo panula.
Gleda Zlata oklen je jabuka? 5
Dok zavika tanana robinja:
„Ao, Zlato, žalosna ti majka,
umrije ti tvoj mili Mujaga!
Doletila seja Mujagina,
u crnu se svilu zamotala, 10
bacila ti na pendžer jabuku!"
Kad je Zlata riječ razumila,
đerđef pade, Zlata ne ustade,
već umrije u bijelu dvoru.
U to doba Muju ponijeli, 15
a Zlatiju opremila majka.
Odnesoše Zlatu i Mujagu
do mezara u zelenoj bašči.
Kad su bili sitnijem sokakom,
sjaje sokak na četiri strane: 20
na Mujagi čoha okićena,
sedamdeset i sedam marama,
a na Zlati ni broja im nema!
Kad su bili Begovoj džamiji,
roni suze malo i veliko; 25
kad su bili vječnome mezaru,
govorile age Sarajlije:
„Poskidajte sa mejita zlato!"
Sa Mujage skidaju marame;
sve skidoše, jednu ne mogoše 30
što je Zlata na prstenu dala
kad je Muji lice obećala.
Ukopaše Zlatu i Mujagu;
iz mezara cv'jeće pronicalo,
pronicalo pa se savijalo 35
sa mezara jednog do drugoga.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Krnjević Hatidža, Antologija narodnih balada, Srpska književna zadruga, Beograd, 1978., str. 209-210.
