Zlatija/1
1 pojava
(Na pozornici je bašča zasađena raznim drvećem i cvijećem. Pozadi se pozornice vidi jednokatna kuća sa prozorima i omanjim vratima (kapidžikom) koja vode u bašču.)
NURIHANUMA (starica šezdesetih godina sjedi na koljenima pod jednim drvetom na serdžadi, podignutih ruku naspram glave i šapuće dovu (molitvu). Malo zatim svršava molitvu, prevlači objem rukala preko lica, namješta se, te sjeda obično, udara dlanom o dlan i viče): Aiša! Aiša! Donesi kahvu!
(Čuje se odgovor: „Eto, eto me, hanuma, sad ću odmah!")
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.
|