Zidanje ćuprije u Višegradu (Višegrad)

0001 Mehmed paša tri cara dvorio,
0002 Pa tri kule izdvorio blaga,
0003 Pa on sio misli premišljati,
0004 Kud će tol’ko blago dijevati:
0005 Al će blago davat sirotinji,
0006 Al će blage u Drinu sipati,
0007 Al će gradit po Bosni haire.
0008 Sve mislio na jedno smislio:
0009 „Hoću gradit po Bosni haire,
0010 Najnaprijed na Drini ćupriju.”
0011 Pa on gradi knjigu na koljenu,
0012 Pa je posla Mitru neimaru,
0013 Šta j’ u knjizi paša načinio?
0014 „Oj čuješ li, Mitre neimare,
0015 Hrani konja od Mitrova dana,
0016 Od Mitrova do Đurđeva dana.
0017 Kad ti, Mitre, Đurđev danak dođe.
0018 A ti hajde gradu Višegradu,
0019 Da sagradiš na Drini ćupriju,
0020 Ti povedi do trista majstora
0021 I hiljadu djece irgatina,
0022 Što će studen kamen dohićati.”
0023 A kad vide Mitre neimare,
0024 On je njemu drugu učinio:
0025 „O bora mi, Soko Mehmed paša,
0026 Koliko je polje višegradsko,
0027 Da je tovar do tovara blaga,
0028 Još na tovar po tri kese blaga,
0029 Još i uz to tvojeg haznadara,
0030 Što će brojit nebrojeno blago,
0031 Jedva bi se gradila ćuprija.” —
0032 A kad knjiga Soko paši dođe,
0033 I kad vide Soko Mehmed paša,
0034 Kad vidio, što mu knjiga kaže,
0035 On je opet drugu načinio:
0036 „Koliko je polje višegradsko,
0037 Biće tovar do tovara blaga,
0038 Još na tovar po tri kese blaga,
0039 I evo ti Muja haznadara,
0040 Što će brojit nebrojeno blago;
0041 Veće hajde gradu Višegradu,
0042 Da se gradi na Drini ćuprija”
0043 Kad to vide Mitre neimare,
0044 Pa mu dođe danak Đurđev danak,
0045 On uzima do trista majstora
0046 I hiljadu djece irgatina,
0047 Pa uzjaha vranca debeloga,
0048 Pa eto ga gradu Višegradu.
0049 Natjerao vranca debeloga
0050 Da okuša je l’ kolika Drina,
0051 More li se graditi ćuprija.
0052 Taman vranac na sred vode dođe,
0053 Pa se dalje ni maknuti neće:
0054 Mitar bije čizmom i mamuzom,
0055 A konj mu se ni maknut ne more;
0056 Mitar bije trostrukom kandžijom,
0057 A konj mu se ni maknut ne more,
0058 Sve to gleda Soko Mehmed paša,
0059 Pa povika Mitra neimara:
0060 „Na ti Mitre moju hamajliju”
0061 Pa mu baci svoju hamajliju,
0062 Uhvati je Mitre neimare,
0063 Pa objesi konju oko vrata,
0064 Istom vranac na suho iskoči,
0065 I iznese bjelogorku vilu,
0066 Rusa joj se kosa obavila
0067 Vrancu konju oko prvih nogu.
0068 Htjela ona da utopi Mitra
0069 I njegova vranca debeloga,
0070 Pa je vranac na suho iznio.
0071 Kad to vide Mitre neimare,
0072 On poteže sablju od pojasa,
0073 Da on njojzi odsiječe glavu,
0074 A ona ga Bogom pobratila:
0075 „Bogom brate, Mitre neimare,
0076 Pusti mene u Butkove st’jene
0077 Kad ti staneš graditi ćupriju,
0078 Ja ću tebi na jardumu biti.”
0079 To je Mitar za Boga hajao.
0080 Pustio je u Butkove st’jene,
0081 Pa on stade graditi ćupriju.
0082 Gradio je sedam godinica.
0083 Što je Mitar u dan načinio,
0084 Ono nešto noćom batalilo.
0085 Dok povika Soko Mehmed paša:
0086 „Kam’ ti, Mitre, tvoja posestrima,
0087 Što t’ je rekla na jardumu biti,
0088 Kad ti staneš graditi ćupriju?
0089 Kad to začu Mitre neimare.
0090 On povika svoju posestrimu: —
0091 Ona mu se ozgo odazvala. —
0092 „Sad ti meni na Jardumu budi.”
0093 A veli mu vila sa stijene:
0094 „Bogom brate, Mitre neimare!
0095 Ne mogu ti na jardumu biti,
0096 Ne dadu mi moje sestrenice,
0097 Već pošetaj niz polje zeleno,
0098 Te uhvati Stoju i Ostoju,
0099 Te uzidaj u ćupriju kulu.
0100 Staće tebi na Drini ćuprija.”
0101 Kad te čuo Mitre neimare,
0102 On pošeta niz polje zeleno,
0103 Te uhvati Stoju i Ostoju,
0104 Te uzida u ćupriju kulu;
0105 Stade njemu na Drini ćuprija.
0106 Svršili je devete godine.
0107 Dode Drina mutna i pomamna,
0108 Pomoli se vitka omorika,
0109 Te udari u ćupriju kulu,
0110 Te zanjiha na Drini ćuprijom ;
0111 Prepade se Soko Mehmed paša,
0112 Oboriće na Drini ćupriju
0113 Dok povika Mitre neimare:
0114 O bora mi, Soko Mehmed paša,
0115 Ti nijesi Drine darovao;
0116 Već nasiplji na ćupriju blago,
0117 Pa ti uzmi srebrenu lopatu.
0118 Pa ti daruj tu premutnu Drinu.”
0119 Šćadijaše Mitre neimare,
0120 Da okuša Soko Mehmed pašu,
0121 Žali l’ paša to toliko blago,
0122 Što je tol’ko potrošio blago.
0123 Kad to čuo Soko Mehmed paša,
0124 On donese nekoliko blaga,
0125 Pa nasiplje na ćupriju blago.
0126 Pa on uze srebrnu lopatu,
0127 Pa on tura na četiri strane,
0128 On darova tu premutnu Drinu.
0129 A kad vide Mitre neimare,
0130 Gdje on tura, hič ne žali blaga,
0131 Onda veli Mitre neimare:
0132 „Dosta već je, Soko Mehmed paša,
0133 Nasadi mi bradvu naopako,
0134 Pa me spusti na tanke tenefe,
0135 Da siječem vitku omoriku.”
0136 Kad to čuo Soko Mehmed paša.
0137 Svojom rukom bradvu nasadio,
0138 Pa ga spusti na tanke tenefe.
0139 Mitar s’ječe vitku omoriku,
0140 Iz omore krvca udarila,
0141 Iz omore nešto progovara :
0142 „Osta danas na Drini ćuprija,
0143 Osta danas, osta dovijeka.”
0144 I paša je đumruk postavio,
0145 Na pješaka dva b’jela dinara,
0146 Na konjika četiri dinara;
0147 A ko nema četiri dinara,
0148 Skidaju mu sa konja pokrovce.
0149 Dok evo ti jednog kiridžije,
0150 Pa zapjeva preko Okolišta:
0151 „Oj čuješ li, Soko Mehme paša,
0152 Jesi čudan hair načinio,
0153 Al’ si nešto malo okvario,
0154 Što si na njoj đumruk postavio” —
0155 Kad to čuo Soko Mehmed paša,
0156 On dobavi onog kiridžiju.
0157 „Deder more, zapjevaj mi pjesmu.
0158 Zapjevaj mi pjesmu otojičnu:”
0159 On ne smije pjesme zapjevati,
0160 On se boji da ga ne pos’ječe,
0161 Opet njemu paša govorio:
0162 „De zapjevaj pjesmu otojičnu.”
0163 A zapjeva oni kiridžija:
0164 „Oj Čuješ li, Soko Mehmed paša,
0165 Jesi čudan hair načinio,
0166 Načinio na Drini ćupriju.
0167 Al si malo, paša, okvario.
0168 Što si na njoj đumruk postavio,
0169 Na pješaka dva b’jela dinara,
0170 Na konjika četiri dinara;
0171 A ko nema četiri dinara,
0172 Skidaju mu sa konja pokrovce.”
0173 Kad to čuo Soko Mehmed paša,
0174 On je pravo đumruk oborio.