Zidanje Dečana
Vino pije srbski car Stefane
u Prizrenu, svome Carigradu,
a sa sinom svojim car Šćepanom;
vino piše, slavno govoriše:
sve o carstvu i šinu gospodstvu, 5
a kako te bolje carovati,
carovati i gospodovati,
no što veli silni car Šćepane:
„A moj babo, srpski car Stefane,
odi, babo, da se dijelimo: 10
ne možemo oba carovati,
carovati i gospodovati!
Razdvojimo na Prizrenu carstvo,
podvoimo carstvo i gospodstvo,
podvoimo sedam tarapana, 15
podvoimo sedam kula blaga,
podvoimo zemlje i gradove,
podvoimo lafe i timare”.
No što veli srbski car Stefane:
„Zašto, sine, da se dijelimo? 20
Šta si u carstvu poželio?
U čestitu domu Nemanjića
dosta carstva, dosta gospostva,
dosta piva, dosta jediva!
Ako si se slakomio, sine, 25
ti da uzmeš na Prizrenu carstvo,
na poklon ti carstvo i gospostvo,
i na poklon zemlje i gradove
i na poklon sedam kula blaga,
i na poklon sedam tarapana,
i na poklon narod Srbadija! 30
Od toga ti tražit ništa neću,
no ti boži amanet ja dajem:
učvaj narod ko i svoju glavu!
Đe ćeš crkve obalene naći,
svuj ostavi od careva blaga 35
da se gradu prebijele crkve;
đe ćeš naći vodu u planinu
svud ostavi od svoega blaga,
da se voda vodi iz planine,
dovodi se, sine, u šehere, 40
da je pije boni i nevoljni,
da te mnogi narod blagosilja;
sve namjenjuj za svojega zdravlja,
i za zdravlje i za svoju dušu,
ko što jesu pravi Nemanjići. 45
Od toga ti tražit ništa neću,
tek poklon mi to selo Dečane,
Dečane više Istinice,
kod studene, kod vode Bistrice,
među Peću, među Đakovicom; 50
oću, care, manastira gradit;
i poklon mi sedmu tarapanu,
i poklon mi sedmu kulu blaga”.
Na to veli orbski car Stefane:
„Oću gradit bela manastira, 55
temelj ću ju od srme graditi,
a direke od bjela karlovca,
a pokrit je žeženijem zlatom;
da ju višim, da visoče nema,
da ju šarim, da ju ljepše nema! 60
Nek se znade carska zadužbina,
nek se znade: e smo carovali!”
No mu veli sestrica Elena:
„A moj brate, srbski car Stefane,
nemoj takvog manastira gradit, 65
ne l’ kažuju knjige starostojne:
ote Turci preuzeti carstvo,
neće ni se održati crkva,
održati u turskomu carstvu;
ote Turci razvaliti crkvu, 70
pokupiti srmu i pozlatu,
od srme te rahtove graditi
te kititi konje sedlenike,
a od zlata bulama džerdane
ter kititi svoe vjerne ljube; 75
no mi gradi bjela monastira,
temelj gradi od studen kamena,
a direke od mermer kamena,
a pokrij ju teškijem olovom,
za to Turci ne gledati nete; 80
tako će se održati crkva,
održati u turskome carstvu,
i u nju će pjevat leturđija
i kupit se narod Srbadija."
Tako care gradi manastira, 85
te sakupi hiljadu majstora,
on ju gradi za sedam godina:
temelj gradi od studen kamena,
a direke od mermer kamena,
a pokri ju teškijem olovom, 90
te ju viši, da visoče nema,
našara ju, da ju ljepše nema.
U nju pjeva časna leturđija,
i kupi se narod Srbadija.
Kako tadar, tako i danaske, 95
i pjevala dugo i za mnogo!
Amin, bože, oće ako bog da!
