Zdravica starog svata domaćinu
Mili prijatelju,
Dao ti bog, sve ti se hiljadilo,
Rađalo ti po drvetu i kamenu
Pšenica bjelica i vinova lozica;
Šljive ti se od roda povijale, 5
A mobe po polju kao vojske razvijale;
Sve ti se širilo, visilo, ponosilo:
Kano ptica nad gorom,
Kano riba pod vodom,
Kano junak slobodom; 10
U kući se muška čeda rađala
A momčad u nišan gađala;
Pod njima bijesni konji rzali,
A oni se u sedlu kao vojvode držali;
Žene vam bile kao vile vitke u stasu, 15
A kao prelje i vezilje na velikom glasu;
Đevojke vam se stidom ponosile,
A muške oči zanosile;
Pred kućom ti dvojnica svirala,
A vesela mladež kolo razvijala; 20
Po dolovima širili stada vitorogi
ovnovi
I rikali zadrigli volovi;
Ti srećan duboku starost dočekao,
A ja se s tobom mnogo puta napio
i napjevao
I uvijek jedan drugom u nevolji pomogao, 25
Ako nam je ko zlotvor,
Ubio ga gospod strijelom kroz plot,
Bio crnji od lonca,
Tanji od konca;
Kroz kamiš se provukao, 30
U luli noge prekrstio;
Stekao slavu ko Juda
I Turčinu služio za šaku škuda;
Imao ženu jalovu, zrikavu, stesanih
kukova
Krasile je usahle dojke, 35
A u kući ni u toru nikad ne dočekao
dvojke;
Ručak mu kuvala ćorava planinka
U škrbavu loncu,
A on od škrtosti crkao gladan
Ležeći na novcu. 40
Na Božić iz pseće habline rijetku
kašu kusa’,
A u kući mu se ukiselilo sve osim
repe i kupusa;
Sinovi od oca, i žene od muževa
se dijelile;
Sve im išlo crno, samo im oči
pobijelile;
Za božićnu pečenicu pekao vrapca, 45
A u selu lagao da je ispekao dvogoda
prasca;
Sa polja mu mobe od gladi bježale;
Krave u štali u blatu ležale,
A na njih gladne kuje režale;
On sam ne imao ljudskog lika, 50
Nego đavolu bio ponos i dika.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
