Zašto pjevam

Milo Jovović

Zašto pjevam pjesme mile,
Pitaju me neki ljudi –
Misleć radost i veselje
Može pjesmu da pobudi.

Misle oni da je pjesma,
Klik, oduška srca zdrava
I da srce pjesnikovo
Prati uv'jek radost prava.

Ili možda i to misle:
„Pjesnik ne zna gorkih jȃda;
„Pamet mu je zanešena,
„On se vazda dobru nada“.

A ne znadu da je pjesma
Začinjena često puta,
Samim jadom bolna srca
Koga tišti rana ljuta.

A ne znadu da se srce
Pjesnikovo snuždi, gane;
Te i njemu niza lice
Žalosnica suza pane.

Ta i slavulj priželjkujuć'
Više puta javlja tugu:
Da je gn'jezdo porušeno,
Ili kakvu žalost drugu.

Pjesnik pjesmom veseli se,
A š njom istom i zatuži;
Ona mu je melem srcu,
Radost, žalost u njoj druži.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Bosanska vila“, broj 14., u Sarajevu, 30. jula 1895., str. 214.