Zahvali se grof tržaški Frane

* * *


 

[Zahvali se grof tržaški Frane]

Zahvali se grof tržaški Frane
U Karlovcu za stolom gosposkim
Da će kupit Ugre i Hrvate,
Karlovčane, lahke kojničare,
I Brinjane, ognjene puškare, 5
Otočane, srebrom okovane,
I Senjane pod izbor junake,
Da te armat tanke ormanice,
Vrt te na nje bubnje i svirale
I uzgore črljene bandire, 10
Pod bandire Barbu kapitana,
A už njega Hreljanović Pavla,
Da te pojti krajem uz Podgorje,
Na Jablancu vodu uzimati,
Ka Dubrovcu gradu pristajati, 15
Totu dobre konje iskrcati.
I hladne ih vode napojiti
I drobne ih zobi nazobati.
Ka[ko] j' rekal grof tržaški Frane,
Kako j' rekal tako j' učinio: 20
On sakupi Ugre i Hrvate,
Karlovčane, lahke kojničare,
I Brinjane, ognjene puškare,
Otočane, srebrom okovane,
I Senjane pod izbor junake, 25
Armali su tanke ormanice,
Vrgu na nje bubnje i sviralc,
I uzgora črljene barjake,
Pod bandiru Barbu kapitana
I už njega Hreljanović Pavla, 30
Idu oni krajcem uz Podg[o]rje,
Na Jablancu vodu uzimaše,
Ka Dubrovcu gradu pristajaše,
Totu dobre konje iskrcaše,
I hladne ih vode napojiše 35
I drobne ih zobi nazobiše.
Ne hti piti konjić Franovića,
Franović je konju govorio:
„Pij, konjiću, zla za kožu moju!”
Oni idu malo ponaprida — 40
Prva puška ka j' turaška pukla
Ubila je Barbu kapitana;
Druga puška ka j’ u Turak pukla
Ranila je Hreljanović Pavla.
A kad vidi grof tržaški Frane: 45
„Aj, družino, draga braćo moja,
Vrnimo se Senju bijelome!”
Jidu oni Senju bijelome,
Kad [su] došli pod Senj, grad bijeli,
Ugleda ih Hreljanović Miho, 50
Na njemu je klobuk bilim perjem,
Hiti klobuk va 'no sinje more
I jošće je junak govorio:
„Nosi, more, bilo perje moje
Kako mrtva Barbu kapitana 55
I mojega brata ranjenoga!”
Trče junak bilu dvoru svome,
U dvoru [muj divno kolo igra,
U kolu mu majka i sestrica
I Pavlova Pola zaručnica. 60
On je junak kolu govorio:
„Stani, kolo, nikad ne igralo,
Nikadare u dvoru mojemu,
Mrtav nam je Barba kapitane,
Ranjen nam je Hreljanović Pavle!” 65
Kad su oni riči razumili,
Njemu majka bila lica skube,
A sestrica žute kose guli,
A njegova Pola zaručnica,
Ona lomi prste i prstene. 70
Družina su Pavlu govorili:
„Bora tebi, Hreljanović Pavle,
Oćemo l' te mi mladi nositi
Na dvorove tvojoj staroj majki
Ali tvojoj Poli zaručnici?” 75
Družini je Paval govorio:
„Aj, družino, mila bratjo moja,
Nosite me miloj majki mojoj,
Moja j' Pola srca milostiva,
Oće mene često pohajati!” 80

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Varijante

Izvor

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 238.