Zahvali se bela Rada

Zahvali se bela Rada
Kod svi’ druga na kladencu:
„Kako li me majka rodi,
Mene momče ne celiva,
Ni mi cvetak s glave uze.”
To dočuo mlad Nemija,
Pa otide svojem domu:
Obuče se devojački,
Opasa se nevestački;
Pa otide na kladenac
Trže Radu za ručicu
Odvede ju u šumicu.
Stade vrištat’ bela Rada:
„Jao meni i do Boga,
Nije žena ni devojka,
Već je ovo mlad Nemija!”
Sedeli su u gorici,
Dok se jasno sunce rodi.
Pišti Rada kako zmija:
„Jao lele, men’ do Boga
Kako li ću majci ići?!”
Al’ govori mlad Nemija:
„Ako ne smeš majci d ideš
Ajd’ d’idemo mojem domu.”

Imena lica od kojih su zabeležene pesme uredi

Stanica ud. Laze Čavića zemljoradnika iz sela Trnjana.

Izvor uredi

Stanković, Ž. 1951. Narodne pesme u Krajini. Muzikološki institut SANU: Beograd., br. 39., str. 38-39.