Zalud protivnost svaka
Zalud protivnost svaka
Protiva nam' se bori,
Nek svijet svoje zbori,
Moja bićeš ti.
Dok moje t'jelo rako,
Studena primi sebe,
Ljubiću samo tebe,
Dok krvca u me vri.
Ti si mi cvijet prvi
Ljubavi moje vruće,
Ti prvo udahnuće
Uli u srcu mom.
Ti s' anđ'o blage krvi
I radost v'jeka moga,
Kunem ti s' evo stoga
Ti si mi sreće dom.
Nemoj se plašit, stvore
Anđelske, blage ćudi –
Nahudit neće ljudi –
Jači je od njih Bog.
Ti ćeš u moje dvore,
Do skoro mirna bit
S tobom ću dijeliti
Sreću pokoja mog.
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 40., u Beču, 18. oktobra 1895., str. 375.